33 godine od prvog Cetinjskog bijenala

8. juna 1991. godine svečano je otvoreno prvo Cetinjsko bijenale. Pokretač tog zaista ambicioznog i uspješnog projekta je princ Nikola Petrovic - Njegoš, praunuk crnogorskog kralja Nikole. 

Početak bijenala vezan je za oktobar 1990. godine, kada je na Cetinju po prvi put organizovana međunarodna smotra likovnih stvaralaca pod nazivom „Cetinjski bijenale“.  Ta prestižna manifestacija imala je i ostvarila je pretenzije, te ubrzo prerasla u Međunarodni bijenale savremene likovne umjetnosti. 


Te 1991. na Bijenalu su predstavljene izložbe istaknutih jugoslovenskih i evropskih stavaralaca likovne umjetnosti, u oblasti animiranja te drugih vrsta umjetnosti, a posebna novina bili su umjetnički performansi. Te burne 1991 godine, na žalost, veliki broj umjetnika je otkazao dolazak ali to nije umanjilo pozitivan odjek ove manifestacije. Bijenale je nastalo uoči raspada Jugoslavije i bilo jedini prozor u svijet Crne Gore i najbolji način da ona iskaže svoje antiratno raspoloženje. Za idejno rješenje zaštitnog znaka Bijenala poslužila je poznata Čermakova slika „Spasavanje dragocjenosti iz Cetinjskog dvora” a u tu čast je štampana i poštanska markica.


Za prvi Bijenale naslov je bio Hadžifejzovićevo, do bola pronicljivo, zapažanje da "od kiča do krvi samo je jedan korak" - što se na žalost aktuelnim ratom i obistinilo. 

Izuzetan doprinos i pažnju publike na prvom bijenalu između ostalih imao je Dado Đurić koji je svom velikom prijatelju Danilu Kišu napravio omaž i posvetio svoj rad. Omaž Danilu Kišu, Dado je počeo sa dva masivna središnja objekta-sasušena stabla topola na zelenom rubu Vladičine bašte. Okitio ih je “cvijećem civilizazije”, otpadom sa ulica svake gradske periferije, što je u otvorenom prostoru djelovao kao slučajni nanos objekata. Ta ostavština urbanog života bio je pogled s druge strane na njegov ogoljeli izgled, poput vizura koje su definisali Emil Sioran ili Anri Mišo, ali preko ubijenih zmija i ptica, igarčaka Dadovog djetinjstva (Da li čovjek, ustvari ikad izlazi iz djetinjstva?), stvarni povratak onome što je “bilo a nije prošlo”.


Intervenisao je samo mjestimično, u cilju efektnije prezentacije materijala, crnim i crvenim.


Reagovanje Cetinjana, naviknutih na muzejske manifestacije i duh klasičnih vrijednosti, na Dadovu instalaciju bilo je istovremeno i njihov odnos prema koncepciji Cetinjskog bijenala. lako mu se ovo pitanje nije nametalo kao primarno, osjećao ga je i, odnekud iz podsvijesti izašao mu je odgovor: 

"Mnogi će se začuditi kad vide ove panjeve, konate i tantare. Misliće da se zajebavam ili da sam poludio." – Međutim, bez obzira na intimno razmišljanje, koje je, bez sumnje, Dado precizno definisao, njihova otvorena reakcija bila je gospostvena. I dalje su ostali uvjereni u njegovu izuzetnost.

 

Prvo bijenale je trajalo od 8 juna do 30 septembra 1991 godine i neočekivano je imalo ogroman broj posjetilaca. 

Cetinjski bijenale je bila izuzetno značajna likovna manifestacija, kako za Cetinje tako i za Crnu Goru u cjelini. Na ovoj manifestaciji koja je imala pet svojih izdanja, učestvovalo preko 2000. umjetnika i kulturnih poslenika iz zemalja širom svijeta. Cetinjsko bijenale je brojalo na desetine hiljada posjetilaca sa svih strana svijeta kada nam turizam ni malo nije cvjetao a kulturni sadržaj bio na dnu ljestvice! Gašenjem ove manifestacije Crna Gora je izgubila kulturni sadržaj koji bi danas mogao da se ravna sa poznatim Venecijanskim bijenalem.


Od posljednjeg Cetinjskog bijenala 2005. nizala su se obećanja da će se ova manifestacija obnoviti ali... Najsvježije obećanje je od prije nekoliko mjeseci. Pa da vidimo!
 

* Prenošenje i dijeljenje sadržaja sa portala Art Montenegro na druge medije (portale, sajtove, štampana izdanja...) dozvoljeno je samo uz odobrenje uredništva. Po odobrenju sadržaj je moguće dijeliti samo u cjelini, bez modifikovanja teksta uz napomenu da je sadržaj preuzet sa portala Art Montenegro i uz direktan link ka tekstu.

 

Podijeli ovaj članak
Pročitajte još