CETINJSKI BIJENALE 1990 – 2004.

Cetinjski bijenale je bila izuzetno značajna kulturna manifestacija, kako za Cetinje tako i za Crnu Goru u cjelini.


Na ovoj manifestaciji koja je imala pet svojih izdanja, učestvovalo preko 2000. umjetnika i kulturnih poslenika iz zemalja širom svijeta.
Cetinjsko bijenale je brojalo na desetine hiljada posjetilaca sa svih strana svijeta kada nam turizam ni malo nije cvjetao a kulturni sadržaj bio na dnu ljestvice!
Gašenjem ove manifestacije Crna Gora je izgubila kulturni sadržaj koji bi danas mogao da se ravna sa poznatim Venecijanskim bijenalem.


„Preko Cetinjskog bijenala Crna Gora je i u godinama najveće izolacije imala kontakt sa svijetom” – Princ Nikola Petrović Njegoš


Pa da se podsjetimo...


Pokretač tog zaista ambicioznog projekta je princ Nikola Petrovic - Njegoš, praunuk crnogorskog kralja Nikole.


Početak bijenala vezan je za oktobar 1990. godine, kada je na Cetinju po prvi put organizovana međunarodna smotra likovnih stvaralaca pod nazivom „Cetinjski bijenale“.
Ta prestižna manifestacija imala je i ostvarila je pretenzije, te ubrzo prerasla u Međunarodni bijenale savremene likovne umjetnosti.


Prvo Cetinjsko bijenale svečano je otvoreno 8. juna 1991. godine. Tada su na Bijenalu predstavljene izložbe istaknutih jugoslovenskih i evropskih stavaralaca likovne umjetnosti, u oblasti animiranja te drugih vrsta umjetnosti, a posebna novina bili su umjetnički performansi. Te burne 1991 godine, na žalost, veliki broj umjetnika je otkazao dolazak ali to nije umanjilo pozitivan odjek ove manifestacije.


Za prvi Bijenale naslov je bio Hadžifejzovićevo, do bola pronicljivo, zapažanje da "od kiča do krvi samo je jedan korak" - što se na žalost aktuelnim ratom i obistinilo.


Izuzetan doprinos i pažnju publike na prvom bijenalu između ostalih imao je Dado Đurić koji je svom velikom prijatelju Danilu Kišu napravio omaž i posvetio svoj rad.

Omaž Danilu Kišu, Dado je počeo sa dva masivna središnja objekta-sasušena stabla topola na zelenom rubu Vladičine bašte. Okitio ih je “cvijećem civilizazije”, otpadom sa ulica svake gradske periferije, što je u otvorenom prostoru djelovao kao slučajni nanos objekata. Ta ostavština urbanog života bio je pogled s druge strane na njegov ogoljeli izgled, poput vizura koje su definisali Emil Sioran ili Anri Mišo, ali preko ubijenih zmija i ptica, igarčaka Dadovog djetinjstva (Da li čovjek, ustvari ikad izlazi iz djetinjstva?), stvarni povratak onome što je “bilo a nije prošlo”.
Intervenisao je samo mjestimično, u cilju efektnije prezentacije materijala, crnim i crvenim.


Reagovanje Cetinjana, naviknutih na muzejske manifestacije i duh klasičnih vrijednosti, na Dadovu instalaciju bilo je istovremeno i njihov odnos prema koncepciji Cetinjskog bijenala. lako mu se ovo pitanje nije nametalo kao primarno, osjećao ga je i, odnekud iz podsvijesti izašao mu je odgovor:

"Mnogi će se začuditi kad vide ove panjeve, konate i tantare. Misliće da se zajebavam ili da sam poludio." – Međutim, bez obzira na intimno razmišljanje, koje je, besumnje, Dado precizno definisao, njihova otvorena reakcija bila je gospostvena. I dalje su ostali uvjereni u njegovu izuzetnost.
Prvo bijenale je trajalo od 8 juna do 30 septembra 1991 godine i neočekivano je imalo ogroman broj posjetilaca.

Drugo Cetinjsko bijenale održano pod geslom "Vidjeti u mraku", otpočelo je 20. avgusta 1994 godine uz velike napore obzirom da je zemlja bila pod sankcijama, i po mnogima je bilo najuspješnije jer pozitivne kritike su odjeknule cijelim svijetom a na njemu je učestvovalo preko 200 umjetnika!


I ustanovljena namjera susretanja evropskog Istoka i Zapada na Cetinju je drugim Bijenalem, bez sumnje, ispoštovana. Sreli su se francuski, ruski i ZND umjetnici, a Cetinje sa svojim crnogorskim i drugim južnoslovenskim umjetnicima je bilo tu kao katalizator ovih dijmetralnih kretanja.


Cetinje je povezalo Crnu Goru sa bivšim članicama SFRJ, Rusijom i ZND (9 bivših SSSR republika), Francuskom i ostatkom Evrope, kao što su ovim svi rečeni entiteti međusobno povezani.
Najprije je uvažen zahtjev Asocijacije "Cetinjski bijenale" – upućen preko Ministarstva inostranih poslova Rusije - da Ruska misija pri Organizaciji ujedinjenih nacija pokrene pitanje izuzeća od sankcija.


U mraku, tadašnjeg okruženja se tako posredstvom Bijenala moglo vidjeti oko 200 umjetnika i kulturnih poslenika. Uvodna izložba Jusufa Hadzifejzovića - performans na kome su djeci dijeljeni bomboni i suveniri, a odraslima cigarete, što je imalo za cilj da podsjeti na atmosferu kakvu budi povratak gastarbajtera kući, odnosno situaciju u kojoj se više od dvije godine nalaze izbjeglice iz bivše SFRJ; tri tematska programa iz Rusije i ZND pod naslovom "Vidjeti u mraku", održana u Vladinom domu, "Plavom dvorcu" te bivšoj ruskoj ambasadi Kraljevine Crne Gore sa svrhom otpora jugoslovenskom ratu, kao i etničkim diskriminacijama svih nacionalnih zajednica, čijim žrtvama su sve manifestacije i bile posvijećene. Djela renomiranih umjetnika sa Zapada, pogotovo iz Francuske, u prostorijama Engleskog poslanstva; "Festifal-off" - performans umjetnika sa prostora bivše SFRJ te "Instalacije na otvorenom", po ulicama, trgovima i fasadama Cetinja, kao najupečatljiviji dio cjelokupnog Bijenala.


Ovaj segment ostaće upamćen po projektu "Buldožer šou" Aleksandra Kosolapova - referencu na događaj iz 1969 godine kada je u Moskvi buldožer pregazio na ulicama izložene radove "nepodobnih" umjetnika; po eksponatima grupe "Skart" i Lorana Zubera koji su izvedeni na fasadi Dvorca i drugih zgrada, po projektu Alena Smajersa "A da se ne prošetamo Cetinjem...", koji sadrže "poziv da se zađe u jedan umjetnički svijet koji se pridružuje topografskoj realnosti grada"...


Realizovanjem leta na relaciji Pariz - Tivat, koji je 22. oktobra 1994 godine dovezao iz Pariza u Crnu Goru 140 francuskih novinara, galerista i kulturnih stvaraoca na čijem je čelu bio osnivač i prvi čovjek ove manifestacije, pariški arhitekta i crnogorski princ Nikola Petrović Njegoš, ostvaren je cilj i plodotvorno je okončano drugo cetinjsko bijenale koje je pred početak najavljivano s izrazitim rezervama!

Treće Cetinjsko bijenale 1996 godine pod nazivom „Susreti umjetnika istoka i zapada“ pored bogatog programa obilježila je izložba Dada Đurića – „Novi radovi“ u Plavom dvorcu na Cetinju u saradnji sa galerijom „Beaubourg“ iz Pariza. Ovo je prva njegova izložba (ne računajući „Omaž Danilu Kišu“ sa bijanala 1991g) u gradu i zemlji iz koje je otišao u svijet prije 40 godina.


Vijest o otvaranju izložbe Dada Đurića na Cetinju je tada odjeknula u kulturnim rubrikama najvećih evropskih i svjetskih medija.


Na trećem Cetinjskom bijenalu uspješno se predstavilo oko 90 umjetnika iz zemlje i inostranstva među kojima su:

Marina Abramović, Mile Grozdanić, Vladimir Perić, Aleksander Kosolapov, Gordana Kuč, Larisa Zvezdochetova – Rezun, Konstantin Victorovich, Hale TENGER i drugi.

Četvrto Cetinjsko bijenale otvoreno je 22 juna 2002 godine pod nazivom „Rekonstrukcija“.
Osnovna tema Bijenala - "Rekonstrukcija", trebalo je da ukaže na potrebu obnavljanja dijaloga i saradnje, ali i civilizacijsku obnovu u najširem smislu riječi.


Kuratori Bijenala su Svetlana Racanović, Iara Boubnova, Andrej Erofejev i Katarina Koskina.
Četvrto Bijenale obuhvata tri tematske izložbe "Skulptura za stanovanje", "Govoriti čovjeku na ulici" i "Ultimus projektum".
Osim izložbi organizovan je i "Ljetnji univerzitet", koji je vodio Arno Label Rožu iz Pariza, Saverio Lukarielo iz Marseja, Lučezar Bojadžijev iz Sofije i Husein Alpetkin iz Istanbula. Studenti iz regiona i Evrope razgovarali su o životnoj sredini, savremenoj umjetnosti i građanskom društvu. Četvrto Cetinjsko bijenala je trajalo do 28 septembra 2002 godine.

Peto Cetinjsko bijenale (posljednje) otvoreno je 17 jula 2004 godine pod sloganom „ Love it or leave it“ i dio je projekta „Balkanski gradovi“ koji je inicirao „Fridericianum“ muzej iz Kasela.

 

Direktor ovog poznatog muzeja Rene Blok je bio kustos ove manifestacije. Na otvaranju Princ Nikola Petrović je istakao da se peto Bijenale razlikuje od prethodnih, jer nije dobilo finansijsku pomoć institucija koje su to ranije obezbjeđivale.


Na petom bijenalu se predstavilo 80 umjetnika iz zemlje i inostranstva, među njima i: Marina Abramović, Braca Dimitrijević, Ilija Šoškić, Petar Ćuković, Milovan DeStil Marković i drugi.
Peto posljednje Cetinjsko bijenale je trajalo do 19 septembra 2004 godine a poslije smo samo slušali obećanja!

Ova prestižna manifestacija sa već navedenim i dopunjenim sadržajima imala je pretenzije da se na Cetinju održava svake druge godine a imao je šanse mjeriti se i sa venecijanskim i sidnejskim bijenalem.


Umjetnici, stvaraoci, kritičari i modelatori iz cijelog svijeta okupljali su se na Cetinju da uživajući u ljepotama ovoga grada, predstave svoje radove, a nerijetko i sami organizuju razne slikarske i umjetničke radionice u kojima su nastajala nova djela.


Cetinjska te umjetnička publika na Cetinju, za vrijeme odrzavanja Bijenala je bila brojna, a svojim aktivnostima i specifičnostima, Bijenale je imalo veoma dobre kritike i odjeke ne samo u crnogorskoj vec i u inostranoj javnosti.


Žalosno je da je ugašena ovakva manifestacija i nadamo se da će ovim tekstom neko imati sluha da se ponovo pokrene ovaj projekat koji bi danas, bez sumnje, da je nastavio sa svojim životom, mogao da se ravna sa najvećim manifestacijama ovog sadržaja u svijetu!


Malo ljudi, sa malo para i mnogo dobre volje, to je bilo Cetinjsko Bijenale!


Art Montenegro

* Prenošenje i dijeljenje sadržaja sa portala Art Montenegro na druge medije (portale, sajtove, štampana izdanja...) dozvoljeno je samo uz odobrenje uredništva. Po odobrenju sadržaj je moguće dijeliti samo u cjelini, bez modifikovanja teksta uz napomenu da je sadržaj preuzet sa portala Art Montenegro i uz direktan link ka tekstu.

 

Podijeli ovaj članak
Pročitajte još
JOKER - Film
Previous

JOKER - Film

Leave review
Joker je originalna, samostalna priča koju do sada...
Read More
Dženis Džoplin - Bijela kraljica bluza
Next

Dženis Džoplin - Bijela kraljica bluza

Leave review
U februaru 1970. zajedno sa prijateljicom Lindom G...
Read More