Dado Đurić i Ljuba Popović

Dado Đurić(1933-2010) i Ljuba Popović (1934-2016)
Dva genija, dva velika prijatelja, dva velika umjetnika koji su osvojili Pariz, svjetsku prijestonicu umjetnosti, dva velikana koji su ove nesrećne zemlje u svijetu predstavljali na najljepši mogući način i iza sebe ostavili imena i djela visoko cijenjena u svijetu umjetnosti.

Gotovo svi značajniji mediji u svijetu njihove uspjehe su objavljivali na naslovnim stranama a likovni kritičari sa pijetetom pisali o njima!
Članak "Dado - rat, Ljuba - rat i mir" iz 1970. godine poznatog francuskog pisca i likovnog kritičara Alena Žufroae (1928-2015), koji je objavljen u pariskom časopisu za savremenu umjetnost "Opus International" izazvao je veliku pažnju kod publike.
- U tom tekstu ovaj vrsni erudita je združio dva prijatelja istražujući njihove bliskosti i razlike, pri tom navodeći da je malo slikara kao što su Dado i Ljuba čije djelo svjedoči o poštovanju slikarstva, zapitkujući se i nudeći odgovore o autorskoj ekspresiji, zanatskoj izvedbi, poetskom i filozofskom sadržaju stvaralaštva ova dva velikana.

Bili su dio jednog od najautentičnijih umjetničkih pokreta na ovim prostorima, umjetničke grupe "Mediala", koju su činili Leonid Šejka, Uroš Tošković, Olja Ivanjicki, Milovan Vidak, Miro Glavurtić, Siniša Vuković, Milić od Mačve, Svetozar Samurović, Kosta Bradić, Miodrag Dado Đurić, Ljubomir Ljuba Popović i Milan Popović.


Bili su prijatelji i izlagali sa najvećim imenima iz svijeta umjetnosti, uvjek visoko poštovani i rado viđeni!


Govoreći o svom radu Popović je jednom prilikom rekao:

„Luvr je pun golih žena i slikarstvo je manje-više erotizovano izuzev kod onih slikara koji su imali neke komplekse pa nisu smeli da naslikaju nagu ženu ili njen intimni deo tela. Ja sam apsolutno slobodan čovek i anarhista.“

 

Ljuba Popović (1934-2016), rođen u Tuzli,  završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu, u klasi prof. Čelebonovića, a specijalni tečaj 1960. godine u klasi Mila Milunovića.

Kad je završio petu i posljednju godinu studija Akademije likovnih umetnosti, Ljuba odlučuje da produži školovanje još dvije godine u jednoj od majstorskih radionica.  Upisuje se kod profesora Mila Milunovića, mada se pomalo pribojavao uticaja koji bi na njega mogla da izvrši ta, kako su svi govorili, autoritarna ličnost.  Uprkos glasinama o njegovom nepopustljivom karakteru, Milo Milunović će pokazati razumijevanje za Ljubine duboko intimne slikarske porive, ograničavajući svoje intervencije na savjetu isključivo tehničke prirode.  Ljubin slikarski rukopis tako se nesmetano obogaćuje novim formama, na razmeđi figurativnog i apstraktnog, organskog i mineralnog, strukturisanog i amorfnog.  
Na početku školske godine, još nekoliko kolega sa studija, Ljuba odlazi na kraće putovanje u Pariz.  Cilj mu je da posjeti Luvr, da se prošeta kejovima Sene i strmim uličicama Monmartra i da se sretne s Dadom Đurićem - slikarem iz svoje generacije koji je prije tri godine napustio Beograd.  Dado je svojom neobičnim ličnošću zaintrigirao Ljubu i prije nego što su se upoznali.  Kad je vidio Dadova djela izložena u jednoj od najboljih pariških galerija, kod Danijele Kordijea (Daniel Cordier), u Ljubi se začela iskra nade da će jednog dana i on moći da ostvari sličan uspjeh. Nada se ostvarila, pa se Popović 1963. seli u Pariz. 

Marko Čelebonović  ga upoznaje sa Žinet Sinjakom koji ga dalje upoznaje sa Rene de Solijeu u galeriji „Krezvo“. Ljuba i Rene razgovaraju uz pomoć prevodioca, te uspostavljaju saradnju sa galerijom „Diro“ gdje Ljuba prodaje slike i dobija prvi novac koji mu je omogućio ostanak u Parizu. U Parizu je bio podržan i galerijom Tesa Herolda (Thessa Herold) za koju je naslikao fantastične scene pune uznemirujućih stvorenja, koje podsjećaju na djelo Salvadora Dalija.

Redovno izlaže u Parizu, kao i širom svijeta... Djela mu se nalaze u muzejima i velikim privatnim kolekcijama. Popovićeva slika “Mesečarka” nalazi se u najvećoj svjetskoj kolekciji nadrealizma vlasnika Danijela Filipakija. O njegovom slikarstvu snimljeno je više filmova u francuskoj produkciji. Preminuo je u Beogradu i sahranjen je prema sopstvenoj želji u Valjevu.

 

 

"Ja sam nespretan s riječima. Zato ja crtam. Proizvodim muziku perom. Crtam svakog dana." - Dado Đurić

 

Miodrag Dado Đurić (1933-2010), rođen je na Cetinju, završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu, u klasi prof. Marka Čelebonovića. 1956. godine se preselio u Pariz. Bio je član CANU i predstavljao je Crnu Goru na Venecijanskom bijenalu. Djela mu se nalaze u mnogim svjetskim muzejima (Bobur, Solomon Gugenhajm, Stedelijk...).

Miodrag Dado Đurić je najveći crnogorski slikar savremene umjetnosti 20. vijeka, jedan od najistaknutijih predstavnika današnje figurativne umjetnosti i jedan od najznačajnijih slikara naše epohe, a svemu tome svjedoči izjava jednog od najznačajnijih svjetskih nadrealista 20. vijeka, velikog Salvadora Dalija na jednom prijemu u Njujorku; - ”Poslije mene samo onaj ludi Crnogorac. Poslije mene u nadrealizmu samo Dado!”

 

Dado je preminuo 27. novembra 2010. u Parizu, a sahranjen je po sopstvenoj želji u Košćelama kod Cetinja.

 

Izvor teksta i fotografija: www.dado.virtual.museum/  www.ljuba-popovic.com/

 

 

* Prenošenje i dijeljenje sadržaja sa portala Art Montenegro na druge medije (portale, sajtove, štampana izdanja...) dozvoljeno je samo uz odobrenje uredništva. Po odobrenju sadržaj je moguće dijeliti samo u cjelini, bez modifikovanja teksta uz napomenu da je sadržaj preuzet sa portala Art Montenegro i uz direktan link ka tekstu.

 

Podijeli ovaj članak
Pročitajte još
Ksenija Cicvarić - nezaboravni slavuj sa Ribnice
Previous

Ksenija Cicvarić - nezaboravni slavuj sa Ribnice

Leave review
Ksenija Cicvarić koju krasi i ime „Slavuj sa Ribni...
Read More
Luka Tomanović - vajar
Next

Luka Tomanović - vajar

Leave review
UKA TOMANOVIĆ (Lepetane, 25. 09. 1909 - Igalo 28. ...
Read More