"U djetinjstvu se sve osjeća. Ipak je bio tamo neki rat kad su izvjesni ljudi bili djeca. I veliko, univerzalno prokletstvo je u tome što taj rat stalno traje. Nikad se nije završio, svakog momenta ljudi umiru. U tome je ljudska tragedija…
Djetinjstvo je stvarni izvor i na neki način prefiguracija, prefiguracija života uopšte. Ipak, postoji neki smisao zbog kojeg su se neke stvari u životu dogodile. Djetinjstvo je stvarno jedan drugi “moment” koji čovjek treba da sačuva kao neko poštenje, treba da se sačuva kao neka snaga…
Nema nesrećnog djetinjstva, ni srećnog života. Srećan život, to je laž. To ne postoji.
Srećni život - to je način da se čovjek zavara, a bruka je da se kaže da je čovjek nesrećan, bruka iz nekih najprostijih moralnih obzira.
Djetinjstvo, to je interesantno kao tema.
Da li čovjek, u stvari, ikad izlazi iz djetinjstva?”
Odlomak iz knjuge Branke Bogavac “Razgovori sa Dadom”
Foto: Vreme.com
