DADO i Mi

Ako država Francuska poklanja ovoliku pažnju i priprema se da na najdostojanstveniji način obilježi 90 godina od rođenja jednog od najvećih svjetskih umjetnika 20. vijeka Miodraga DADA Đurića, zar kroz ovu lijepu emisiju, naš Veliki DADO ne zaslužuje da se prikže u prajm-tajmu (prime-time) javnog servisa kako bi možda najveći dio auditorijuma bio dodatno upoznat sa još nedovoljno istraženim stvaralaštvom ovog velikana? 

Zar je ovaj dokumentarac neprimjereniji od palamuđenja Sadikovića ili TV serije đe je svaka druga riječ, psovka? Zar njegovo stvaralaštvo ne treba da bude podsticaj i nauk svima da se samo velikim radom, umijećem i požrtvovanjem može zaslužiti ime DADO?

Pa gospodo iz javnog servisa da li ste uopšte svjesni o kojoj ste umjetničkoj veličini radili ovaj dokumentarac?

Znate li da je Francuski nacionalni centar umjetnosti i kulture "Georges Pompidou" u Parizu koji posjeduje impozantnu kolekciju od čak 100.300 umjetnina od više od 6.400 umjetnika svijeta posvetio jedno mjesto koje daleko prelazi ostatak zbirke Pompidoa, mjesto (Dvorana u čast Dadu) posvijećeno umjetnosti Miodraga DADA Đurića.

Eto slučajno se desilo da "Salle en hommage à Dado" je posthumno otvorena 9. maja 2011. godine čime je ovaj centar odao počast jednom od najvećih svjetskih slikara savremene umjetnosti 20. vijeka! I slučajno se u ovom prostoru nalazi čak 163. Dadova djela koje francuski Nacionalni centar umjetnosti i kulture "Georges Pompidou" sa ponosom čuva i prezentuje svijetu.

Kroz realizaciju ove emisije sigurno ste bili svjesni čovjeka čije veličine ste se dotakli, ali čini mi se ne i želje da prikažete javnosti vrh koji je dostigao!

A što je Dadu do sad Crna Gora vratila ili možda misli da je vratila?!

 - Atelje DADO na dvorskom trgu na Cetinju koji je MOŽDA dovoljan reprezentativan prostor i galerija u kojem se mogu prezentovati izložbe bliske Dadovom stvaralaštvu.

ili

 - Crnogorska galerija umjetnosti „Miodrag Dado Đurić“ koja je otvorena 2012. godine u zgradi nekadašnje trgovačke kompanije Trgopromet na Cetinju. Na tri sprata ova galerija koja većinom „zuji“ prazna tokom cijele godine, nažalost ne reprezentuje bar na jednom spratu obimno Dadovo stvaralaštvo koje je On POKLONIO Narodnom muzeju Crne Gore!

I to je TO!

Mi smo se odužili DADU!

Da li smo?

​