
Milisav Rosić je nedavno objavio svoju prvu knjigu poezije po nazivu “Drugi svijet”. Ovaj poetski prvjenac, hrabro istupa svojom tematikom, sa težnjom ka modernoj poeziji. Daleko od svijeta koji nas okružuje, autor svoju poetsku nit prepušta novom svijetu, čije širine tek spoznaje.
O svojem knjizi autor kaže:
“Moja knjiga prva Drugi svijet i moje pjesme je moja katarza. Pjesme su pisane kao slobodni stih. One su prožete, mistikom, filozofijom i antičkom grčkom. Svi junaci mojih pjesama su stvarni likovi. Opisao sam drugi svijet koji nije opipljiv i nije svima vidljiv, ali to ne znači da nije stvaran. Svako od nas nosi u sebi taj drugi svijet, ali često ga odbacuju od sebe. Moja knjiga je nastala veoma brzo u naletu inspiracije, knjiga je ostavljena po strani i čekala pravi trenutak da bude objavljena. Za mene kao autora i umjetnika Umjetnost je jedan vid besmrtnosti. I umjetnost se živi. Inspiraciju za moju knjigu su određivali pulsevi moje duše u toku naleta inspiracije. Opisujem jedan mračniji svijet, i kako patnja može da iskleše najveće junake, i kako patnja zapravo nas jača i što nas više polomi, veća je mudrost životna.”

ZAPIS
Bijela svitanja
Tužna jutra sjećanja
Izbrisanih slika iz moje glave
Ali miris je i dalje tu
Nema više te djece koja trče
Oko obližnje krošnje
Nema više njihovog smijeha
Podsjetnika života
Želim da gorim, goriš
Želim da krvariš, krvarim
Želim da voliš, volim
Želim da oživiš u meni
Iznova i iznova
Ona jutra, gdje umrlo je srce
Tada je kucalo
Živo
Nekada ustanem i vidim jutra
Od bronze i bakra
U meni ponovo oživi ona iskra
Iskra buđenja, dok spavam
Iskra ljubavi, dok sam hladan
Iskra ljubaznosti, dok mrzim
Da li znaš da sebe lomim na pola
Da sjebem sebe zarad tog osjećaja...
Čistim svoju ljubav
Da bi jednog dana
Vratio sebe u život
U palatu moga Olimpa
Njegove zidine je moja patnja isklesala
Ovo je moj legat i podsjetnik
Da sjećam se
Ko sam bio prije ovoga
I ko sam sada
Anđeo i Đavo u izmirenju