Izložba fotografija Dalibora Ševaljevića "Tivat u doba Korone"

Crnogorski fotograf i DJ Dalibor Ševaljević iz Tivta nedavno je privukao pažnju neobičnom izložbom svojih fotografija. Dokumentarnom izložbom pod nazivom „Tivat u doba korone“ u galeriji Buća Luković, autor se na svojoj petoj samostalnoj izložbi predstavio sa 50 radova nastalih u periodu epidemije. Iskoristili smo priliku da uradimo intervju sa autorom izložbe.

 

Tvoje fotografije Tivta u doba korone su zaista jedan ozbiljan projekat, ne samo zbog toga što su same po sebi snažne, nego i zbog provučenog socijalnog konteksta koje one nose. Koju poruku šalješ ovim fotografijama?


Želja je bila da što vjerodostojnije prikažem grad Tivat u tom periodu, a poruka bi bila da smo svi jednaki i da ne treba da nam se desi ovakva situacija da bismo to shvatili. 

Izložba obuhvata više od 50 fotografija, nastalih tokom vanrednog stanja uvedenog zbog pandemije korona virusa. Kako je bilo fotografisati u tim okolnostima?


Prilično izazovno, pogotovo u početku kad još nisam imao sve potrebne dozvole i informacije. Kasnije kada sam pričao sa predstavnicima Opštine Tivat i kada su podržali ovu ideju bilo je mnogo lakše jer sam imao prave informacije u pravom trenutku i sve potrebne dozvole. U cijelom procesu fotografisanja adrenalin je bio dovoljno visok da nisam toliko razmišljao o eventualnim zdravstvenim poslijedicama iako sam poštovao sve mjere koje su bile preporučene u tom periodu.

Mislite li da fotografija i dalje ima moć da nas uznemiri ili podstakne na razmišljanje?


Sudeći po reakcijama ljudi koji su bili na izložbi mogu reći da ima veliku moć. Mišljenja sam da rijetko koji izraz, kao dokumentarna fotografija, tako direktno i iskreno bez prepreka prodire u naše emocije budeći u nama ono što nas izdvaja od drugih živih bića.

Da se vratimo malo na početak. Kada si zapravo zakoračio u svijet fotografije i kako se razvila tvoja ljubav prema fotografiji?


Već u srednjoj školi, a to su bile kasne devedesete sam eksperementisao sa analognim aparatima, a 2006 sam završio mentorski kurs fotografije kod profesora Lazara Pejovića i Duška Miljanića koji je organizovao Foto kino i video klub Podgorica. Taj svijet crno bijele fotografije i rad u laboratoriji u kojoj se dešava magija me je skroz kupio. Kasnije, shvatanje koncepta i beskonačne mogućnosti da unutrašnja razmišljanja iskomuniciram, koristeći fotografiju kao medij, mi je dalo mogućnost da se na pravi način kreativno izrazim. 



Možete li izdvojiti neke autore čije ste radove vidjeli i koji su kasnije najviše uticali na Vaš rad?


Puno autora je utiaclo da uvidim na koji se sve način fotografija može koristiti i ta lepeza shvatanja i različitih pogleda obogatila je moje uvide. Evo nekoliko imena koji su medju prvima ostavili velike utiske: Henri Cartier Bresson, Robert Capa, Helmut Newton i Ron Fricke.


Koja je prva značajna nagrada, i na koji način su priznanja uticala na tvoj dalji razvoj kao fotografa?


Prvo priznanje koje je puno uticalo na moje samopouzdanje je bila fotografija koja je ušla u selekciju Prvog međunarodnog salona fotografije u Podgorici jun/jul 2006. Tako da, svako naredno je značilo pogotovo u ranim godinama, tada vjetar u leđa najviše prija.  

Koji su ti najdraži motivi u fotografiji?


Kako je sve proces tako se vremenom i motivi mijenjaju. U početku to je bila life fotografija, ljudi i njihove situacije, kasnije kad sam stekao sve potrebne vještine počeo sam da fotografišem i pejzaž, a dugo vremena sam u sportskoj fotografiji - jedrenje. Danas ne mogu da kažem da postoji nešto omiljeno, možda sami izazov, kako na pravi način prenijeti unutrašnja shvatanja kroz konceptualni izraz i u tome istrajati.


Crno-bijela ili fotografija u boji?


 Zavisi od motiva, možda ipak blagu prednost dajem crno-bijeloj.


Šta je za vas dobra fotografija.


Dobra fotografija može biti bilo koja fotografija koja je slučajno ili namjerno nastala, a zadovoljava osnovne tehničke i likovne elemente. Sa dolaskom novih tehnologija danas je takoreći svaka osoba u mogućnosti da ima odlicne preduslove da u pravom momentu bude na pravoj poziciji đe će se desiti neka senzacionalna situacija i ako bude dovoljno brza može da napravi dobru fotografiju. Ova sveprisutnost mogućnosti koje nam daju prije svega mobini uređaji, koji funkcionišu u većini slučajeva po principu idiot aparata, otvrorila je potpuno novu dimenziju za fotografiju. Tako da imamo ogroman broj fotografija na dnevnom nivou, a društvene mreže diktiraju tempo. Sve veći broj ljudi shvata da ima talenat za fotogrfiju i zbog toga imamo i veliki broj dobrih fotografija. Dok umjetnička fotografija zahtjeva konceptualni pristup. Često je to set fotografija iza koje uvjek stoji promišljanje koje fotografiji daje smisao. Fotografija koja ne pokrene neku emociju ili razmišljanje u nama nije dobra fotografija.

Može li od fotografije da se živi u Crnoj Gori i đe je crnogorska fotografija danas?


Moglo je u vrijeme prije pandemije. Pandemija je uticala da veliki broj fotografa ostane bez posla ili smanji prihode kako kod nas tako i u svijetu.
Fotografija kod nas je u fazi ekspanzije, sve veći broj ljudi želi da se bavi ovom profesijom. Fali nam edukacije pogotovo iz oblasti autorskih prava i umjetničke fotografije, a zanatski ne zaostajemo za svijetom. Takođe zbog ne postojanja jakog esnafa i nedovoljno rada nas fotografa na polju, posao fotografa u Crnoj Gori nije cijenjen kao na zapadu.  


Razbij predrasude o profesionalnim fotografima. Nerijetko se čuje da to uopšte nije teško i da je dovoljno samo da imaš profesionalni fotoaparat. Što ti kažeš na to?


Crna Gora je malo tržište pa samim tim nije ni zahtjevno. S obzirom na to, kvalitet fotografije konzumentima foto usluga najčešće nije na prvom mjestu jer tržište to ne zahtjeva. Tako da se često desi da konzumenti fotografskih usluga ne mogu da primjete razliku između dobre, vrlo dobre, odlične i izvrsne fotografije. Iz tog razloga i u tom smislu početnicima je prilično lako ući na tržište jer standardi nisu previše visoki. Što je velika prednost za svakoga ko želi da se bavi ovim kreativnim poslom, ali i zamka u smislu razvoja fotografa jer se brzo dođe do nivoa kad tržište od vas ne traži da budete bolji.

Osim ljubavi prema fotografiji, imaš i ljubav prema muzici!?


Muzikom sam počeo da se bavim prije fotografije. Davne 2000te snimio svoj prvi mix i nastupao kako kod nas i u region tako i u zapadnoj Evropi. Ljubav koja nastaje iz želje da se u trenutku stvara i dijeli iskustvo sa ljudima je ustvari nešto što me zadržalo toliko dugo u DJ-ingu. Trenutak kada šaljete masi nepoznatih ljudi iskrenu emociju odnosno frekvencije i vibracije je poseban. Jedini bolji momenat je kada vam masa odgovori i onda nastaje čudo... Ko ovo osjeti on uvjek ostaje u muzici.



Kakvi su tvoji planovi u budućnosti?


Trenutno radim na pripremi sledeće izložbe koju već duži period pripremam i nadam se da će biti spremna do kraja ove godine. Takođe radim na kratkom filmu koji će vjerovatno biti gotov u narednih mjesec dana. U toku su pripreme i za Tivat World festival koji će se ove godine održati u drugačijoj formi zbog epidemije. 



 Ivan Jovović


* Prenošenje i dijeljenje sadržaja sa portala Art Montenegro na druge medije (portale, sajtove, štampana izdanja...) dozvoljeno je samo uz odobrenje uredništva. Po odobrenju sadržaj je moguće dijeliti samo u cjelini, bez modifikovanja teksta uz napomenu da je sadržaj preuzet sa portala Art Montenegro i uz direktan link ka tekstu.

 

Podijeli ovaj članak
Pročitajte još
Rani jadi - Kiš
Previous

Rani jadi - Kiš

Leave review
Kakvom sam tada bio mišlju vođen kad sam tu čudesn...
Read More
Džordž Bernard Šo na Cetinju
Next

Džordž Bernard Šo na Cetinju

Leave review
Mržnja je osveta kukavice zbog pretrpljenog straha...
Read More