U subotu, 24. januara, u Galeriji Centra za kulturu Prijestonice Cetinje, biće otvorena njena dvadeseta samostalna izložba „MI, A VELIKI OD PRIJESTONICE“, u kojoj snažnim vizuelnim jezikom promišlja zajedništvo, identitet i budućnost prostora kojem pripada.
Tim povodom razgovaramo o njenom stvaralačkom procesu, ulozi umjetnosti u savremenom društvu, odnosu prema zajednici i iskustvima sa domaće i međunarodne umjetničke scene.

Vaš slikarski izraz prepoznatljiv je po snažnom koloritu i izraženoj simbolici. Kako nastaje jedna Vaša slika – od prvog impulsa do završnog poteza?

Svaka slika zavisi od trenutka, od vremena koje teče ispred mene i onoga što ostaje iza mene. Inspiracija dolazi iz fragmenata života, a sama težina tih trenutaka oblikuje djelo – od prvog poteza pa sve do završetka.

Koliko su emocija i intuicija, a koliko promišljanje i struktura, prisutni u Vašem radu?

Cjelokupan moj rad u posljednjih 25 godina zasnovan je na čistoj emociji. Da bi djelo zaista nastalo, neophodno je unijeti empatiju i osjećaj za ono što se stvara.

Naslov izložbe „MI, A VELIKI OD PRIJESTONICE“ nosi snažnu poruku zajedništva i identiteta. Ko su “mi”, a ko su “veliki” u Vašem umjetničkom tumačenju?

Naslov izložbe ‘Mi, a veliki od Prijestonice’ nije samo naziv – to je poruka. Mi smo svi oni koji udišemo vazduh ovog grada, tj. Cetinja. ‘Veliki’ je naše prezime. Bez obzira na političke, ekonomske ili društvene promjene, mi smo dio Cetinja i ništa to ne može promijeniti.

Djeca imaju posebno mjesto u ovom ciklusu. Šta Vas je navelo da upravo kroz njih govorite o budućnosti Prijestonice?

Zadnjih godina imali smo mnogo gubitaka, a osjećaj težine koju nosimo ponekad je ogroman. Ipak, naša djeca su sinteza života i nosioci velike nade za budućnost grada. Oni su naš ponos i najveća inspiracija.

Vaš rad često prelazi granice ateljea, kroz pedagogiju i humanitarni angažman. Da li smatrate da umjetnik ima odgovornost prema zajednici u kojoj stvara?

Ne vjerujem da svaki umjetnik mora imati osjećaj odgovornosti. Mnogi su stvarali u tišini, za sebe, ostavljajući istorijske granice koje se ne mogu dostići. Ja imam potrebu za tim jer sam roditelj i radim sa djecom već 15 godina. Oni me dižu, grle i vjeruju mi. Taj odnos je čist, neuprljan, i stoga osjećam svoju odgovornost – i uvijek ću je imati.

Može li umjetnost danas biti prostor iscjeljenja, dijaloga i nade, posebno u vremenima neizvjesnosti?

Umjetnost je oduvijek imala cilj da pokaže istinu unutrašnjeg stanja i produhovljenost, čak i u najtežim vremenima. Bilo da se radi o slikarstvu ili nekom drugom vidu umjetnosti, ona utiče na nas i mijenja način na koji gledamo svijet.

Prije nekoliko dana otvorili ste izložbu akademskog slikara Gorana Ćetkovića ‘Poetika krika’ u Slovačkoj. Koliko su ovakva međunarodna iskustva i podrška crnogorskim umjetnicima važni za savremenu umjetničku scenu Crne Gore?

Kolega Goran je samo jedan od mnogih projekata na kojima trenutno radim. Izložba u Slovačkoj izazvala je veliki odjek jer se tamošnja kulturna i umjetnička scena pažljivo prati. Naša energija treba da se osjeti i prenese i van Crne Gore. Važnost saradnje je izuzetna – ne samo zbog nadogradnje i predstavljanja rada, već i zbog zajedničke komunikacije i razmjene iskustava.

Nakon dvadeset samostalnih izložbi, kako danas gledate na sopstveni umjetnički put – kao kontinuitet ili stalnu transformaciju?

Moj put nije bio lak – niti je morao biti. Ponosna sam na sebe zbog upornosti i zahvalna svima koji su me pratili, ali još više onima koji to nisu činili, jer su mi davali hrabrost kroz trnovit put umjetnosti. Transformacija je prisutna u formama; slike se mijenjaju zavisno od inspiracije, ali suština ostaje ista – bik energija, snaga i strast.

Šta biste voljeli da publika ponese sa ove izložbe – osjećaj, pitanje ili potrebu za ličnim preispitivanjem?

Publika će ovog puta iz galerije izaći s odgovorima koje već nose u sebi. Na trenutak se okrećemo onome što je najvažnije – nama, našoj djeci – i ne smijemo zaboraviti da naš grad nije srce stradanja, već prostor duboke istorije i patriotizma, spreman da raširi ruke svakome.

Vaša energija i posvećenost umjetnosti su neiscrpni. Šta publika može očekivati od Vas u narednom periodu?

U narednom periodu imam izložbu u New Delhiju, gdje ću predstavljati grupu akademskih slikara ‘Nas 9’ kroz četvrtu kolektivnu izložbu. Očekuju me izložbe u Mojkovcu i Nikšiću, a za kraj godine planiram prezentaciju u Sloveniji, gdje ću raditi nove cikluse. Svaka izložba je nova prilika za istraživanje i dijeljenje naše umjetničke energije.