Nezaboravni Drago Malović

Drago Malović (1924-2014) je prvi crnogorski glumac koji je dostigao opštenarodnu popularnost širom Jugoslavije i postao simbol crnogorske televizije.


Istaknuti crnogorski glumac, doživotni član Crnogorskog narodnog pozorišta, član Udruženja dramskih umjetnika Crne Gore, Drago Malović je počeo kao amater i prvi put se popeo na scenu 1. marta 1949 godine bez i jednog dana glumačke škole!
U čuvenom nikšićkom Kulturno-umjetničkom društvu “Zahumlje“, i u prvoj profesionalnoj predstavi Nikšićkog pozorišta davne 1949. godine, već je bio angažovan kao profesionalni glumac. Iz tog nikšićkog perioda gdje je morao da igra i mlade ljubavnike i mlade heroje, radeći sa tada vrhunskim rediteljima bivše Jugoslavije, konačno je sebe našao u nacionalnom repertoaru, a posebno crnogorskom.
„U svom bogatom dramskom stvaralaštvu od skoro 60 godina, odigrao sam preko 200 uloga u pozorištu, filmu i televiziji. Igrao sam sve glavne uloge u Nušićevim djelima, a za ulogu "čovjeka sa nogom" u "Putu oko sveta", pozorišna kritika proglasila me je kao najboljeg tumača tog lika u Jugoslaviji,. Za ostale uspješno odigrane Nušićeve uloge okaraktetisala me kao pravi "nušićev tip".Pamte se moje uloge: Mrkoja Mrkojevića u "Ognjištu" Žarka Komanina, Agatona u "Ožalošćenoj porodici", Mijata u "Zlom sudištu" Gruja u "Danima mržnje", serdara - popa Andrije Đuraškovića u "Šćepanu Malom"”, Tatomira u TV seriji "Oriđinali", uloge đeda u TV drami "Viljuška se drži u lijevu ruku" i tako dalje.“
Stekao ogromnu popularnost igrajući Nikoletinu Bursaća, Vuka Bubala, a takođe igrajući i u tada vrlo modernim dramama koje su tek prodirale na jugoslovensku scenu, Judžina O' Nila, Šona O'Kejsija, Džordža Bernarda Šoa.
Kao istaknuti glumac Nikšićkog pozorišta biva angažovan u Titogradskom narodnom pozorištu i tu počinje njegova blistava glumačka karijera. Treba istaći uloge u “Gorskom vijencu“ i “Lažnom caru Šćepanu Malom“, Petra II Petrovića Njegoša.

Vrhunac njegove pozorišne karijere bila je uloga oca u drami “Ognjište“ Žarka Komanina kojom je na Sterijinom pozorju zadivio jugoslovensku pozorišnu javnost, tako da je proslavljeni pozorišni kritičar javno postavio pitanje - kako da jedan tako briljantan glumac ne dobije Sterijinu nagradu, suprotstavljajući ga jednom od tada najpopularnijih jugoslovenskih glumaca koji je dobio ovo priznanje.


Za svoga pozorišnog aktivnog djelovanja, za punih 60 godina koliko je trajao na sceni, što u nikšićkom, što u kragujevačkom pozorištu, odigrao je preko 200 uloga, a kruna njegove glumačke karijere bila je uloga Radosava u legendarnoj “Đekni“, velikog crnogorskog reditelja Živka Nikolića.


„Ova serija me je proslavila i izbacila iz anonimnosti.Tu seriju je radio pokojni Živko Nikolić, veliki pozorišni i televizijski režiser, koji je inače dobro poznavao mentalitet crnogorskog čovjeka. Žviko je, kad se završila serija, rekao da je to najbolje ostvarenje koje je on u životu napravio.“


Otkud naziv serije "Đekna još nije umrla, a kad će ne znamo". Ko je bila Đekna?


Đekna je ime žene. Kao što ima kod nas u Crnoj Gori postoji ime Jokna, Mikna… Međutim poslije smrti Josipa Broza Tita, sva ona kolebanja koja su se počela dešavati, tumačilo se: kao Jugoslavija se još nije raspala, a kad će ne znamo. Pogotovo ona scena iz serije kad Radosav kaže."Ko hoće sa mnom, neka ide za mnom". A svi su kaskali za mnom, neko brže, a neko sporije, jedno po jedno.“
„Sa fragmentima iz Đekne obišao sam cijelu bivšu Jugoslaviju uzduž i poprijeko. I pola Evrope. Svuda su me lijepo dočekivali. I svi su me zvali samo Radosave, nikada Drago. Sale su bile dupke pune. Išao sam na gostovanja sa guslarima, mađioničarima, narodnim pjevačima i pjevačicama, sa pjesnicima i književnicima. I svud su iščekivali samo Radosava.“

 

Poslednji put se na javnoj sceni pojavio 2006. u Mostaru, u predstavi „Višnjik“ Kraljevskog pozorišta Zetski dom sa Cetinja. Imao je više od 80 godina kada je još glumio, u predstavi „Višnjik“ Antona Čehova u produkciji Kraljevskog pozorišta „Zetski dom“. Onda su, veli, noge počele da ga izdaju, a i dosta je bilo - ravno 60 godina na daskama koje žive znače, dvadesetak uloga u filmovima i još toliko u TV serijama.

 

„Sve su mi nagrade drage ali moram izdvojiti "13-julsku", koju sam dobio 1994. godine. Na festivalu glumačkih ostvarenja u Nišu 1989. godine, za ulogu Radosava, dobio sam nagradu "ON", kao najpopularniji glumac u tadašnjoj Jugoslaviji, a Ljiljana Kontić kao Ljeposava nagradu "ONA".Prvi sam dobitnik nagrade "Veljko Mandić" koju sam dobio 2006. godine od Nikšićkog pozorišta. Počasni sam član Crnogorskog narodnog pozorišta od 01.novembra 1999 godine. Primio sam i dosta zahvalnica za svoj humanitarni rad.“

 

Drago Malović je preminuo 12. 5. 2014. godine u Podgorici, u 90. godini života.

 

Dio teksta preuzet: sarajevo-x.com

 

 

* Prenošenje i dijeljenje sadržaja sa portala Art Montenegro na druge medije (portale, sajtove, štampana izdanja...) dozvoljeno je samo uz odobrenje uredništva. Po odobrenju sadržaj je moguće dijeliti samo u cjelini, bez modifikovanja teksta uz napomenu da je sadržaj preuzet sa portala Art Montenegro i uz direktan link ka tekstu.

 

Podijeli ovaj članak
Pročitajte još
Umjetnost Marine Abramović
Previous

Umjetnost Marine Abramović

Leave review
Umjetnica Marina Abramović, osporavana ili ne, jed...
Read More
Daniel Cordier o Dadu
Next

Daniel Cordier o Dadu

Leave review
Daniel Cordier (1920) poznati i priznati francuski...
Read More