
Svaka Nova godina donosi priliku da se obilježi protok vremena, razmisli o prošlosti i prihvati budućnost. Donosimo odluke, samo da ih prekršimo; obećavamo da ćemo biti bolji, truditi se više, ali često ne uspijevamo jer nam uvijek nešto stane na put.
Joey Adams je jednom izjavio:
"Neka sve vaše nevolje traju koliko i vaše novogodišnje odluke!"
Mislim da se tehnički ne može očekivati da novogodišnje odluke počnu na samom dočeku Nove godine, zar ne? Dijetu je nerealno započeti pored izobilja ića i pića, jer ne možete jesti racionalno. Prestati pušiti je nerealno u udaru ponoći sa toliko nikotina u sistemu. Započeti sa treningom je suludo sa tolikom količinom alkohola u sebi...
Mislim da bi bilo mnogo razumnije da odluke počnu drugog ili desetog januara, kada se siti napraznujemo.
Navika da pravimo planove, da kritikujemo, sankcionišemo i oblikujemo svoj život, previše je svakodnevni događaj za mnoge. Mnogi se raduju Novoj godini za novi početak starih navika, a mnogi žele veeelike promjene i novu verziju sebe. Kao da je nova godina prilika da ponovo pokrenemo svoj operativni sistem i postanemo 2.0 verzija sebe.
Ipak, u čemu je stvar. Ne možemo razmišljati o tome da postanemo “nova i poboljšana” sjajna verzija sebe, jer to implicira da već nismo ono što želimo da budemo. Ta osoba kakva nastojiš postati, ti već jesi... samo ne onoliko često koliko želiš.
Promjena je tako zastrašujuća ideja zbog pretpostavke da se morate potpuno transformirati iz jedne stvari u drugu – poput gusjenice koja se pretvara u leptira.
Cilj nije da vam iznenada izrastu krila iz rebara i poletite, već da budete dijelovi sebe koji vam se sviđaju – samo češće. Puno puta ste ljubazni, ponekad jedete brokoli, radite sa strašću, ne vičite, dajete prednost drugima... Sve te stvari već radite – samo ih radite više.

Budimo iskreni. Postoji mnogo stvari o 2021. koje vjerovatno želimo zaboraviti. Zato započnite 2022. smijehom. Kada je čak i izbliza moguće - izaberite da budete srećni. Može li 2022. biti naš feniks, koji se diže iz pepela 2020. i 2021. godine? To ostaje da se vidi, ali ne treba ostati bez nade.
Ivan Jovović