Osmi rođendan Art Montenegra - stav urednika

Osmi rođendan Art Montenegro dočekuje u nimalo lijepim trenucima za kulturu i umjetnost. Pandemija je i onako krhko stanje u kulturu i umjetnosti dovela do kolapsa ali zato nekultura caruje. Ogroman broj umjetnika i stvaralaca, je ostalo bez prihoda. Kriza je otkrila ranjivost i veliku krhkost naših državnih institucija koje se “brinu” o kulturi. 

Dok traje turistička sezona malo se probudila izvođačka umjetnost. Ali vizualni umjetnici (slikari, vajari, dizajneri, keramičari, graveri, fotografi) i najmanje umjetničke galerije danas su jako pogođeni ovom krizom i potrbna im je pomoć. Najmanje galerije, aktivisti pluralne umjetnosti, koji ulažu svu svoju energiju za otkrivanje, pokretanje mladih talenata i osvjetljavanje crnogorske scene, više su nego oslabljeni. Ono što će ova pandemija ostaviti iza sebe je povećana sposobnost umjetnika da se povežu s publikom putem tehnologije. Ali ljubitelje umjetnosti je gotovo nemoguće uvjeriti da je predstava ili koncert, gledana na računaru, iskustvo poput gledanja nastupa uživo.

U mnogim zemljama svijeta umjetnike su podržale njihove vlade. U mnogim zemljama vlade su aktivirile “Fond za oporavak kulture”.

Ali kod nas???

S nastavkom pandemije, kriza u kulturnom svijetu se nastavlja. Ova zdravstvena kriza i njene ekonomske posljedice po sektor kulture jednog dana će nestati, barem se tome nadamo. Pitanje je da li naše vlasti prave bilo kakvu strategiju o budućnosti kulture? Da li su svjesni da kultura navodnjava zemlju i njenu ekonomsku vitalnost?

S pandemijom COVID-19, umjetnosti i kulturi, kao i svim drugim sektorima društva i privredi na koje je to uticalo, potrebna je podrška vlade kako bi se ublažili negativni gubici, ali i ubrzao proces oporavka.

No, zašto bi političari bili zabrinuti zbog kulture od svih sektora koji su teško pogođeni pandemijom? Umjetnost i kultura se često i pogrešno smatraju proračunskom stavkom koja zahtijeva stalan protok subvencija, uz rizik monopolizacije oskudnih javnih sredstava na račun drugih unosnijih sektora ekonomskog razvoja. Ipak, naprotiv, dokazano je da ovaj sektor daje izuzetno veliki doprinos ekonomiji.

Evo i nekih brojki:

U 2016. kulturne i kreativne industrije širom svijeta ostvarile su više od 2 milijarde dolara prihoda i zapošljavale 29 miliona ljudi. Tržište kreativne robe procijenjeno je na 508 milijardi dolara u 2017. godini, a iste godine su ekonomije u razvoju izvezle više od 250 milijardi dolara kreativnih proizvoda.

Kultura nije samo još jedan sektor kojem je potrebna podrška javnosti u ovo krizno vrijeme. Zapravo, kultura može pomoći u prevladavanju pandemije i ubrzati društveno-ekonomski oporavak.

Ali kako?

Prvo, kultura jača otpornost zajednica jačanjem društvene kohezije. Društveno bliske zajednice se mogu brže oporaviti tokom procesa obnove. Dobro organizovani dijele osjećaj jedinstva i imaju dvostruki društveni benefit.

Drugo, postoji direktna veza između umjetnosti i kulture i društvene i psihološke dobrobiti. Umjetničke i kulturne aktivnosti pružaju mnoge „sastojke blagostanja“: društvenu integraciju, zadovoljstvo, učenje, stvaranje smisla, samoostvarenje ... Osim toga, mogu se koristiti i različiti oblici umjetničkog izražavanja i zabave za širenje zdravstvenih informacija, podsticanje promjene ponašanja i promociju javnozdravstvenih preporuka. 

Treće, politički lideri moraju biti svjesni mjesta javnih prostora, biblioteka i kulturnih centara u procesu oporavka. Ova mjesta predstavljaju mnogo više od fizičkih mjesta: odražavaju predanost stvaranju prostora u kojima se djeca, mladi ljudi i zajednice mogu okupljati, gdje se društveno tkivo jača kulturom. Inkluzivnije i mirnije, zasigurno.

Četvrto, sloboda izražavanja umjetnika i kulturnih institucija sastavni je dio kulture i od suštinskog je značaja za povećanje inkluzije i ne ostavljajući iza sebe nijednog pojedinca ili teritoriju. Svjedoci smo da je pandemija COVID-19 otkrila je duboke nejednakosti u gradovima Crne Gore, teže pogađajući određena područja i stanovništvo.

Peto, “prečešljati” projekte umjetnika koji su ranije odbijeni na konkursima koje finansira vlada. Siguran sam da dosta odbijenih projekata mogu značajno obogatiti kulturni sadržaj a da za njih nisu potrebna ogromna sredstva. Ministarstvo kulture (ili kako se već zove), u oblasti umjetnosti, nisu odigrale svoju ulogu, a to bi trebalo biti promovisanje raznolikosti senzibiliteta, trendova, umjetničkih prijedloga. Nove i drugačije umjetničke izraze, institucije decenijama zanemaruju.

Šesto, ljudi sa invaliditetom, etničke manjine i druge marginalizovane grupe takođe su ozbiljno pogođene pandemijom. Jačanje ekonomske i socijalne zaštite umjetnika, kulturnih institucija i stručnjaka može biti važno za osiguravanje slobode kulturnog izražavanja i podsticanje inkluzije. Umjetnost i kultura bitni su vektori izražavanja, angažmana zajednice i saradnje. Nakon krize, dopuštaju stanovništvu da izgradi kolektivni kapacitet za obnovu, otpornost i društvenu koheziju. Kreativni profesionalci i umjetnici posvijećeni zajednicama mogu vam pomoći u usmjeravanju i prenošenju definisane zajedničke vizije i ciljeva, tako da stanovništvo može jasno utvrditi svoje potrebe i da nijedan od njih ne zaostaje.

Aktuelni svijet umjetnosti uopšte nije kao onaj ranijih godina. Posljedice pandemije dramatično su uticale na umjetnost i kulturu, primoravši ih i da se prilagode. Kao odgovor, pojavili su se mnogi virtuelni uređaji koji “zadovoljavaju” naše potrebe za umjetnošću i kulturom.

Ovo “zlo” od koronavirusa definitivno je neprijatelj broj jedan kulture. Konkretno, izvođačke umjetnosti. Jer, naravno, život duha se nastavlja, zahvaljujući digitalnoj tehnologiji, na našim računarima, pametnim telefonima i tabletima. Platforme nikada nisu toliko napredovale.

Godine 2020. muzeji i galerije širom svijeta pa i kod nas, brzo su se okrenuli internetskim platformama kako bi zadovoljili potrebe umjetnosti i kulture „kod kuće“. Ljudi su iz svojih domova mogli da iskoriste ove usluge i ovaj trend se nastavlja i tokom 2021.

Rezultat: Razočaravajući!

Nedavni izvještaj UNESCO-a otkriva alarmantnu situaciju u muzejima nakon godinu dana pandemije. Na temelju istraživanja 104.000 muzeja u 87 država članica ove organizacije, rezultati pokazuju da su 2020. muzeji u prosjeku bili zatvoreni 155 dana, što je rezultiralo smanjenjem posjećenosti od 70% i padom prihoda u prosjeku od 50 do 70% u odnosu na 2019. 

Subvencionisane ili ne, kulturne institucije su takođe i preduzeća. Kao i hoteli i restorani, mogu bankrotirati…

Autor: Ivan Jovović - glavni urednik portala za umjetnost i kulturu Art Montenegro