Pavle Vujisić

Pavle Vujisić - Vuisić (Cetinje, 10. jul 1926 - Beograd, 1. oktobar 1988)


Glumeći u čak 108 filmova i velikom broju TV serija i drama ostavio je nemjerljiv trag u jugoslovenskoj kinematografiji a njegove uloge se pamte i prepričavaju i dan danas!


Pavle je rođen na Cetinju 10. jula 1926. godine a njegovo porijeklo je od Vujisića iz Morače. Upravo njegovo prezime je mnogima nedoumica jer je prilikom krštenja greškom izostavljeno slovo “j“ pa u nekim dokumentima piše Vuisić a u nekim Vujisić. 
Takođe rođen je na Cetinju iako ćete na mnogim mjestima na internetu i u knjigama pronaći podatak da je rođen u Beogradu. 
U intervjuu za zagrebački Studio, 1988. godine izjavljuje:
„Beograđanin sam, jer u njemu desetljećima živim, ali ja sam ipak rođen na Cetinju.“


Otac Milisav, porijeklom iz Kolašina, jedno vrijeme je bio šef policije Zetske banovine na Cetinju. Bio je u braku sa suprugom Radmilom a pored Pavla,imao je sina Dušana i ćerku Dobrilu. Živjeli su u zgradi po imenu „Banski stanovi“.


Baš u tim „Banskim stanovima“ najljepše dane djetinjstva zajedno su proveli legendarni Pavle, pozorišni reditelj i scenarista, Zdravko Velimirović, jedan od najznačajnijih jugoslovenskih književnika XX vijeka, Borislav Pekić, i proslavljeni glumac i reditelj Miroslav Minja Dedić!


Početkom Drugog svjetskog rata, i dolaskom Italijana, Vujisići su se odmah odselili sa Cetinja u Beograd. Pavle je studirao pravo, koje nikada nije završio, radio kao novinar, glumio u Pančevačkom pozorištu i bezuspješno pokušavao da se upiše na Akademiju za pozorišnu umjetnost.

Filmsku karijeru počeo je 1950. godine epizodnom ulogom u "Čudotvornom maču", a ubrzo zatim dobio je i glavnu ulogu u "Tri koraka u prazno", za koju je nagrađen Zlatnom plaketom Arena na festivalu u Puli. 


Tadašnji filmski kritičari su govorili da Pavle uopšte ne glumi, da je uvijek isti, ali da je svaku emociju i mimiku njegovog lica bilo nemoguće ponoviti. Upoređivali su ga sa Žanom Gabenom, Orsonom Velsom, M. Simonom, H. Baurom i mnogim drugim slavnim glumcima.


Čak je i sam Orson Vels za Pavla rekao da je veći glumac i od njega samog i da mu zavidi. U znak poštovanja, poklonio mu je šubaru koju je slavni holivudski glumac nosio na snimanju "Bitke na Neretvi".


Uprkos činjenici da nije bio školovan glumac, Pavle je postao jedan od najvećih jugoslovenskih filmskih umjetnika koji je tokom svog glumačkog vijeka odigrao čak 108 uloga. 
Međutim, i pored svog talenta, rijetko je dobijao glavne uloge. Kritičari kažu da ih nije zasluživao, a drugi su tvrdili da ih Pavle nije želio. Ljudi koji su ga poznavali kažu da odbijao i najbolje ponude kako bi ostao na svojoj barci i uživao pored rijeke Save ili bi odlazio u svoje omiljene kafane.
Bio je poželjan u svakom filmu, dobio je mnogo nagrada, a puno ih je i odbio. Nagradu AVNOJ-a je pismeno odbio kao i nagradu „Slavica“ na festivalu u Nišu, koju nije želio da je uzme.


Glumio je i u filmovima najistaknutijih reditelja, pa mu je uloga u filmu "Događaj" (1969) Vatroslava Mimice donijela "Oktobarsku nagradu" grada Beograda i "Cara Konstantina" u Nišu, uloge u filmovima "Hajka" (Žike Pavlovića, 1977.), "Beštije" (Živka Nikolić, 1977.) i "Povratak otpisanih" (Aleksandra Đorđevića, 1976.), u filmu "Razmeđa" iz 1973. godine, reditelja Kreše Golika dobija "Gran Pri u Nišu". 

 Tito


Nekoliko mjeseci prije premijere filmskog spektakla "Bitka na Neretvi" na Belom dvoru organizovana je projekcija samo za maršala. Bilo je predviđeno da Tito upozna ekipu koja je radila na filmu. Poziv se, naravno, odnosio i na Pavla, koji je u filmu igrao šofera Jordana.

Pavla su doveli sa njegovog splava na Savi i bio je obučen u bermude, raskopčanu prugastu košulju i papuče. Nudili su mu odijelo, ali on za to nije hteo da čuje.

"Ja ne moram ništa! Možda vi da ga probate, a da se ja vratim na Adu", kažu da je vikao dok su se probijali do garderobe.

Galama je bila tolika da ju je čuo i sam Tito pa je otišao do garderobe i otvorio vrata. Svi su zaćutali.

"Druže, jesu li vaši šoferi nosili odijela i kravate u ratu? Tjeraju me da ovo obučem, a svi znaju da sam ja u filmu šofer Jordan", kao iz topa je ispalio glumac.

Priča kaže da se Tito nasmijao, zagrlio Pavla Vuisića odvodeći ga u sporednu prostoriju. Niko nije znao što se unutra dešava. Samo je u jednom trenutku konobar unio viski.

Filmografija


Već od 1957. godine igra uloge različitog opsega u djelima V. Pogačića ( SUBOTOM UVEČE, 1957; SAM, 1959.), V. Mimice ( PROMETEJ S OTOKA VIŠEVICE, 1965; PONEDELJAK ILI UTORAK, 1966: SELJAČKA BUNA 1573, 1975; POSLEDNJI PODVIG DIVERZANTA OBLAKA, 1978.), Ž. Pavlovića (NEPRIJATELJ, 1965; BUDJENJE PACOVA, 1967; ZASEDA, 1969.), B. Bauera ( DOĆI I OSTATI, 1965; SALAŠ U MALOM RITU, 1976.), B. Draškovića (HOROSKOP, 1969; ŽIVOT JE LEP, 1985.), V. Bulajića (BITKA NA NERETVI, 1969.), A. Petrovića ( MAJSTOR I MARGARITA, 1972.), G. Paskaljevića ( ČUVAR PLAŽE U ZIMSKOM PERIODU, 1976; PAS KOJI JE VOLEO VOZOVE, 1977; POSEBAN TRETMAN, 1980; SUTON, 1983.), S. Karanovića ( PETRIJIN VENAC, 1980.), S.Šijana ( KO TO TAMO PEVA, 1980; MARATONCI TRČE POČASNI KRUG, 1982.), G. Markovića ( MAJSTORI, MAJSTORI, 1980) i E. Kusturice (SJEĆAŠ LI SE DOLLY BELL, 1985.).

Glumio je i u više televizijskih serija (npr. SERVISNA STANICA, VIŠE OD IGRE I KAMIONDŽIJE i u istoimenom filmu), koje su mu donijele posebnu popularnost.

Pavle Vuisić je imao dara za pisanje i često je to radio. Pisao o smrti. O svojoj smrti. Bio izvanredan pesnik. Bilježio je svoje misli.

Ovo su stihovi koje je napisao:


Želim da umrem.

Bože koji si svemoguć, učini tako

i budi miran, platiću.

Znam, i ti si korumpiran...


Pavle Vuisić razbolio se od kancera 1988. i nakon tri mjeseca preminuo 1. oktobra 1988. godine u 62 godini života. Po njegovoj želji, nije bilo ni govora ni pjesme popova, niti je iko od kolega bio prisutan.

* Prenošenje i dijeljenje sadržaja sa portala Art Montenegro na druge medije (portale, sajtove, štampana izdanja...) dozvoljeno je samo uz odobrenje uredništva. Po odobrenju sadržaj je moguće dijeliti samo u cjelini, bez modifikovanja teksta uz napomenu da je sadržaj preuzet sa portala Art Montenegro i uz direktan link ka tekstu.

 

Podijeli ovaj članak
Pročitajte još
Luka Tomanović - vajar
Previous

Luka Tomanović - vajar

Leave review
UKA TOMANOVIĆ (Lepetane, 25. 09. 1909 - Igalo 28. ...
Read More
Leonardo da Vinči - jedan od najvećih umova svih vremena
Next

Leonardo da Vinči - jedan od najvećih umova svih vremena

Leave review
Leonardo da Vinči (Leonardo da ser Piero da Vinci)
Read More