Poštovani prijatelji,
Dobro došli na naš i Vaš s...
Za Petra Lubardu, Pariz je bio nesumnjivo važan prodor na međunarodnu umjetničku scenu.
U Pariz je stigao 1926. godine đe upisuje Akademiju likovnih umjetnosti (Académie des Beaux Arts), međutim, loša finansijska situacija primorala ga je da odustane. Učio je samostalno, obilazeći muzeje i galerije, proučavajući klasične majstore Rembranta, Ticijana, El Greka. Slikao je u jeftinim otvorenim ateljeima. Ali već 1928. u Parizu je izložio svoje radove u Slavističkom institutu i bio zapažen.
„Kad su prije četiri godine jugoslovenski slikari u Parizu priredili izložbu u ovdašnjem „Slavenskom institutu”, naročitu je pažnju skrenuo na sebe svojim radovima Petar Lubarda. Bio je istom došao u Pariz, niko ga nije poznavao, pa su se svi začudili, kada su saznali da ima tek 20 godina i da nema skoro nikakve slikarsko-akademske spreme. Kritičari „Riječi” i „Obzora” bili su tada saglasni u tome da su njegova djela ponajbolja na cijeloj izložbi”, pisalo je u likovnoj hronici lista „Riječ” objavljenog 22. avgusta 1931.
Na Salonu nezaviznih u Parizu izlaže 1930, 1931, 1932, 1939.
1939 godine na izložbi jugoslovenskih umjetnika, slikara i vajara u Parizu, francuska država otkupljuje djelo velikog crnogorskog slikara Petra Lubarde Pejzaž (Žabljak na Skadarskom jezeru), koje je izloženo u stalnoj postavci Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Parizu.
Može se reći da otkup Lubardinog djela nije slučajnost ako znamo da na Svjetskoj izložbi u Parizu (1937) dobija Grand Prix. Tako je Lubarda bio jedan od rijetkih jugoslovenskih umjetnika koji je sa tek navršenih trideset godina skrenuo na sebe i svoj rad pažnju ne samo domaće, nego i strane publike i stručne javnosti, što će kao posljedicu imati još jedno priznanje - prvu nagradu na Internacionalnoj izložbi slikarstva u Hagu.
Sljedeću samostalnu izložbu priređuje u Jugoslovenskoj galeriji u Parizu tokom juna i jula 1952. godine. Poznati francuski kritičar Žan Kasu sa pohvalom je pisao o Lubardinim djelima, ističući jednu rijetku pojavu skladnosti umjetnikove izvorne snage koju crpi iz rodnog kraja, sa ljupkošću koja je svojstvena osjećajnim umjetnicima, kakav je bio Lubarda.
1954. Izlaže u galeriji Michel Varenne u Parizu, dok će u nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Parizu 1956. godine biti organizovana izložba dobitnika Nacionalne Gugenhajmove nagrade, među kojima je bio i Petar Lubarda.
