Spomenik Vladimira Visockog u Podgorici

Spomenik Vladimira Visockog (1938 - 1980) ruskog glumca, pjesnika, pjevača i pisca podignut je 2004. godine a poklon je grada Moskve, Podgorici. Spomenik je rad ruskog vajara Aleksandra Taratinova i jedini je spomenik Visockom izvan granica bivšeg SSSR-a.

Okružen metalnim okvirom, kip predstavlja Visockog golih prsa i bosog, sa gitarom u jednoj ruci a drugom u vazduhu, dok je pred pijedestal smještena lobanja.

Veliki pjesnik, muzičar i glumac Vladimir Visocki snažno je uticao na savremenu rusku kulturu i smatraju ga jednim od najvažnijih Rusa 20. vijeka.

Poslije njegove smrti, 1989. dobio je muzej u Moskvi, 1999. je izdata markica sa njegovim likom, najveći ruski neboder van Moskve - u Jekaterinburgu, nazvan je po njemu, dodijeljena visoka državna nagrada, njegovim imenom nazvana je jedna zvijezda, a nekoliko godina kasnije stihovi inkriminisani od sovjetskih vlasti, postali su dio školskog programa.

Sami Rusi ga smatraju jednim od najvećih ruskih umjetnika u istoriji.
U jednoj anketi Rusi su ga stavili na drugo mjesto među najvažnijim Rusima 20. vijeka, iza Jurija Gagarina.

Visocki je više puta nastupao u bivšoj Jugoslaviju a Crnu Goru je u svojim stihovima nazvao drugom domovinom.
1974. godine igrao je jednu od glavnih uloga u filmu „Okovani šoferi“ („Jedini put“), zajedničkom sovjetsko-jugoslavenskom projektu koji opisuje događaje iz Drugog svjetskog rata na teritoriju Jugoslavije. Film je snimio redatelj Vladimir Pavlović 1974. u Filmskom studiju Titograd (SFRJ), uz pomoć moskovskog „Mosfilma“.

Dok je za vrijeme snimanja boravio u Crnoj Gori, Visocki je uspio snimiti polusatnu emisiju za Titogradsku televiziju, gdje je pričao o sebi, o svojim pjesmama, o velikim ulogama u filmu i kazalištu, otpjevao je pjesmu „Strijeljanje planinske jeke“, koja nije ušla u konačnu verziju filma, i recitirao je stihove o Crnogorcima, romantičnim „slavenskim Spartancima“

Snimak se u Rusiji dugo tretirao kao raritet, i prvo je bio emitovan na ruskom kanalu TV Centar a kasnije na skoro svim važnijim ruskim televizijama. Djelovi emisije korišćeni su u mnogim dokumentarcima o njemu.
Kasnije je Visocki ponovno dolazio u Crnu Goru da gostuje sa svojim „Pozorištem na Taganki''.

Stihove posvećene Crnoj Gori pisao je inspirisan Crnogorcima koji su se sabljom borili za slobodu, Crnogorkama koje su hrabro podnosile smrt voljenih i “lile suze ćuteći” samo da krvnik ne čuje ništa...


Crnogorci


Vodom napunjene šake
žurili su da ustima prinesu
Šteđeli su vodu Crnogorci,
i od zalihe živjeli do tridesete.
A umirati časno bješe,
međ' mecima i tamnim sabljama
I odnositi u grob sa sobom
dva-tri neprijatelja.
Sve dok se okidač na oružju ne izliže
Gađali su s konja i s koljena,
Zarobit se davali nijesu,
U lancima Crnogorca nema.
A živjet su željeli do stote,
Taj žedni vijek pun jeze i strave,
U kraju bogatom nebom i gorama
I sa mora dosta - preko glave.
Šesto hiljada jednakih porcija
Vode žive u jednoj grsti, svete…
Živovali tako crnogorci
Svoj dug vijek - jedva do tridesete.
Žene su im vodom nazdravljale
Skrivajući đecu po gorama
Do trenutka kad sama uzmognu
Čvrsto držat pušku u rukama
Crninu su ogrtale mirno
I tiho su gasile ognjišta
Lile suze ćuteći - u travu
Samo krvnik da ne čuje ništa
Crnjele su od jada i tuge,
Ko od mraza plodorodne njive,
Sa njima su crnjele i gore,
I u gar se pretvarale žive
Bila je to žalost pregolema
I u srcu sagorijevanje,
Protest gora i ljudskog otpora
I u buntu samospaljivanje
Pet vjekova kao božje kazne,
Sin je glavom zamjenjivo oca,
Plamtjele su gore od požara,
I sa njima crnogorska srca.
Prolazili cari i dvorjani,
Smrt u boju vrhunac je časti,
Bješe ono Crnogorac pravi
Koji uspje do trideste pasti.
Ja žalim u životu ovom,
što nemam korijena dva,
što drugom domovinom mojom
ne zovem Crnu Goru ja.


* Prenošenje i dijeljenje sadržaja sa portala Art Montenegro na druge medije (portale, sajtove, štampana izdanja...) dozvoljeno je samo uz odobrenje uredništva. Po odobrenju sadržaj je moguće dijeliti samo u cjelini, bez modifikovanja teksta uz napomenu da je sadržaj preuzet sa portala Art Montenegro i uz direktan link ka tekstu.

 

Podijeli ovaj članak
Pročitajte još
Ja sam Charles Bukowski
Previous

Ja sam Charles Bukowski

Leave review
Američki pjesnik, pripovjedač i romanopisac Čarls ...
Read More
Žene Pabla Pikasa
Next

Žene Pabla Pikasa

Leave review
Pablo Pikaso (1881-1973), jedan od najvećih umjetn...
Read More