Nasuprot zaboravu koji je postao karakteristika našeg vremena, Živko Nikolić je i dalje živ!

Za života puno puta osporavan, neshvaćen, na neki način i ponižen, danas, možemo slobodno reći da su njegova ostvarenja dobila bitku sa vremenom.

 
2016. godine na veliko iznenađenje svih ljubitelja stvaralaštva legendarnog crnogorskog i jugoslovenskog filmskog reditelja i scenariste Živka Nikolića (1941-2001) u javnosti se pojavljuje dosad neobjavljivana knjiga pod nazivom „Sreće i ljubavi“. 

Živko Nikolić i njegov tajni rukopis iz 1966. godine – „Sreće i ljubavi“ ugledao je svjetlost dana nakon 50 godina.

U tajnu škrinju ovog nadahtutog genija, pronalazimo riznicu dragocjenih misli i otkrivamo ogromno bogatstvo prikrivene sreće i netaknute ljubavi.

“Ljubavi, ti si kao šarena laža. Još u djetinjstvu su mi to obećavali. I dugo sam vjerovao da ću je imati. Nekad su mi govorili: dijete, urazumi se, još nije gotova. Nekad: donijeću ti sjutra. Opet: budi strpljiv, budi dobro. Čekao sam godinama, čekam i sad. Iako su mi jednog dana rekli da je šarena laža ustvari bundeva.“

Rukopis koji obiluje rijetkim emocijama, očarava ljepotom probranih riječi i nesvakidašnjih pjesničkih slika, imponuje mudrošću i zanosom, ovog nikada do kraja rasvijetljenog i svijetu objašnjenog, tihog i pobunjenog genija.

Njegovo prvo i možda najznačajnije djelo, baš zato što je toliko dugo bilo skriveno i stajalo po strani. Živko ponovo pogađa srž i pronalazi bit. On se drži suštine, a  djeluje nježno i snažno istovremeno. Njegov omaleni pjesnički opus je skladan i istinit, veoma intiman i duboko ljudski.

VJETRE 

Vjetre, čujem
nešto mi govoriš. 

Čini mi se da dolaziš mi
iz onog silnog grada
od magle i svjetla. 

Iz grada koji se zove prošlost.
Iz grada koji se zove bez nade. 
lz grada koji se još zove željeti. 

Pričaj mi o njegovim ulicama,
o meni koji sam tamo, 
o njoj… 

Vjetre, ti prolaziš.
piši mi o mojoj budućnosti.
pozdravi je…

Šta je Živko Nikolić dokučio i objasnio, a mi obični „gutači“ života ni primijetili nijesmo? Kakve su neispitane dubine njegovog ljubavnog i čovječanskog doživljaja? Šta je imao on onako mlad da kaže o sreći i ljubavi? Da li se njegovo putovanje ovdje zaustavlja ili ono i dalje traje kroz svoje nijeme poetske uzdahe i vječna misaona pitanja?

Tako često

u čovjeku umre nešto.

On to sahrani i prežali

i više ne želi

da se povrati,

makar to bilo

i njegovo najdraže. 

Ova knjiga predstavlja rijetko i vrijedno antologijsko druženje sa velikim duhom i misliocem dvadesetog vijeka.  

Od srca Vam je preporučujemo!
 

dio teksta preuzet sa sajta: novapoetika.com