Stanislav Ćano Koprivica (Koprivice, kod Nikšića.1929.- 2002. Moskva) je bio uspješan biznismen i bez sumnje najveći filantrop u novijoj istoriji Crne Gore.
Pomagao je muzeje, škole, fakultete, bolnice, sportska društva, slikare, muzičare, književnike, bolesne, talentovane učenike i studente. Finansirao snimanje filmova i pozorišnih predstava, štampanje knjiga, izgradnju puteva, renoviranje pozoriša...

,,Teško je, ali je moguće“ i ,,Moguće je, ali teško“. Zapamtite zauvijek: To su dvije potpuno suprotne stvari: noć i dan. Ja jedino priznajem ovu prvu."
Ćano Koprivica je finansirao snimanje filma "Ljepota poroka" Živka Nikolića koji je bio najgledaniji strani film u više zemalja. Nakon što je u Beču vidio red za karte za Živkov film, poslao mu je telegram iz Beča: "Imaš pare za novi film". Tako je snimljen film "U ime naroda".
Ćano je finansirao i zabranjeni dokumentarni film “Socijalizam u Banjanima”. Pomogao je velikom umjetniku – književniku Mirku Kovaču, kada je ratnih devedesetih morao da se skloni iz Beograda, Ćano mu je pomogao da kupi stan u Rovinju.
Pomagao je crnogorske muzeje, otkupljivao slike od mladih crnogorskih umjetnika – jedno vrijeme Montex je imao hiljadu takvih slika.
"Učite mlade ljude KAKO da misle, a ne ŠTO da misle."
Sa bivšim ministrom spoljnih poslova SSSR Besmjertnihom, formirao je Rusko-crnogorski kulturni fond u Moskvi, s ciljem da finansira kulturne pregaoce i projekte.
Pomagao Maticu Crne Gore, stvaranje Crnogorskog PEN Centra, renoviranje Zetskog doma na Cetinju, renoviranje zgrade “Zahumlja” u Nikšiću…
Finansirao je akciju prenosa posmrtnih ostataka kralja Nikole i porodice iz Italije u Crnu Goru…Ukupna ceremonija koštala je oko 40.000 dolara, a najveći sponzor bio je „Monteks" i njegov direktor Ćano Koprivica.
„Ako si riješio nešto u životu da promijeniš, prvo počni od sebe“.
Ćano Koprivica je jedan od prvih i malobrojnih uspješnih crnogorskih privrednika i vizionara. Sa svojim idejama i projektima uvijek je išao ispred svog vremena, često nailazeći na nerazumijevanje i otpor.
Njegovi projekti u oblasti biznisa, koji su bili ispred vremena i izvan konteksta epohe, danas postaju programska orjentacija. Bio je veliki borac za suverenu Crnu Goru i njenu ekonomsku, kulturnu i svaku drugu emancipaciju.
Često je govorio da mu je najdragocenija od svih misli koju je čuo u životu bila misao Leonarda Da Vinčija, koji je na pitanje koje je njegovo najveće životno ostvarenje, bez razmišljanja odgovorio - “Leonardo Da Vinči“.
„Siromašan čovjek nije onaj koji nema dinara u džepu, nego onaj koji nema mašte“.
Ćano Koprivica je jedan od rijetkih koji se stavio u egzistencijalnu zaštitu velikog broja ljudi i institucija koji su bili izloženi svakojakim progonima i onemogućavani.
Poseban segment njegovog angažmana bilo je pomaganje oboljelima i nevoljnicima – djeci i odraslima.
Organizovao je dolaske čuvenog ljekara Fjodorova, poručivao specijalne injekcije za osmogodišnju djevojčicu koja je bila prestala da raste, založio se da paralizovani dječak dobije kolica, angažovao se da slijepi mališan bude operisan, kao i da pacijent sa dijalize dođe do Evropske banke za presađivanje organa u koju Jugoslavija nije bila učlanjena.
Ostalo je upamćeno kako je taj temperamentni i osobeni rukovodilac prekinuo važni sastanak u tadašnjem Titogradu kad ga je sekretarica obavijestila da u hodniku čeka bolesni mladić!
„Srećni ljudi stalno sebe stavljaju u poziciju da budu srećni. Čudno?! Ljudi više vole da budu u pravu nego da budu srećni“.
Veliki uticaj na Ćana Koprivicu i na njegov način razmišljanja, kako je često isticao, imalo je nekoliko ljudi od kojih izdvaja svoja dva velika prijatelja: uglednog jevrejskog bankara Levy Moskowitzsa i Mintimira Šaripoviča Šajmijeva, predsjednika Republike Tatarstan.
Njegovo učešće u nekom projektu bilo je dovoljno da ljudi izdrže i da se projekti ostvare. Ćano Koprivica je proživio sadržajan i zanimljiv život. Uvijek je bio na strani slobode i pravde.
Učesnik, a ne posmatrač.
„Zapamtite: život nije fer“.
(Dio teksta preuzet sa sajta: Fondacija Ćano Koprivica)