Svetlana Kana Radević - spomenik na Barutani

“Jedan od najtežih arhitektonskih zadataka je spomenik jer pripada domenu neprogramske arhitekture. Spomenik je fiksacija određenog čina za neke buduće generacije. Ali to fiksiranje ne znači zaborav. Zato spomenik mora biti uveden u ciklus života. Ja nisam za spomenik koji se doživljava u jednom trenutku intenziviranih emocija, u grču, u patnji, već za jedan kontinuirani doživljaj, za jedno oslobađanje pijeteta i dostojanstva, za jedno osjećanje da život trijumfuje nad smrću.” - Svetlana Kana Radević

Spomenik na Barutani predstavlja spomenobilježje u znak sjećanja na žitelje Lješanske nahije (Lješanska nahija je jedna od četiri nahije Stare Crne Gore) koji su poginuli u oslobodilačkim ratovima u prvoj polovini XX vijeka: Balkanskim ratovima (1912–1913), Prvom svjetskom ratu (1914–1918) i Drugom svjetskom ratu (1941–1945). Nalazi se neposredno uz centralne sadržaje Mjesne zajednice Barutana ( osnovnu školu, ambulantu, poštu i ostale preteće sadržaje) na magistralnom putu Podgorica– Cetinje. Nažalost, obilježje za skretanje ka spomeniku ne postoji!
Spomenik je izgrađen po prvonagrađenom idejnom rješenju arhitekte Svetlane Kane Radević, a izgradnja spomenika je započeta 1976. a završena 1980. godine kada je i otvoren. 

U jesen 1975. godine je raspisan republički arhitektonsko-urbanistički konkurs, koji je bio otvorenog karaktera, ali je takođe bio pozvan i određeni broj autora, među kojima su bili arhitektica Svetlana Kana Radević i Slobodan Bobo Slovinić, likovni umjetnik. Ostala dva pristigla rada su bila: rad pod šifrom „12-45”, arhitektonskog tehničara Bogića Vukićevića iz Titograda i rad pod šifrom „Zavičaj”, akademskog slikara prof. dr Dragoljuba Bata Vukčevića iz Sutomora, koji su bili u kategoriji „nepozvanih učesnika” i dobili novčanu nadoknadu od 2.500 dinara. 

Idejno rješenje Slobodana Boba Slovinića

Na konkurs je u regularnom roku pristiglo svega tri idejna rješenja, zbog čega je Odbor za izgradnju spomenika razmišljao da konkurs ponovi, iako bi to značajno usporilo cijeli proces. Konkursno rješenje arhitektice Radević kao četvrto, koje je sadržavalo i maketu, poslato je oktobra 1975. godine iz SAD-a, preko konzulata SFRJ u Njujorku, ali je, iz nepoznatih razloga, bilo zagubljeno sve do fabruara naredne godine.


U dokumentaciji se nalazi i informacija da je arhitektica Radević pismom i telegramom obavijestila Odbor za izgradnju spomenika da je rad poslat iz SAD-a, preko „druga Vukovića” u konzulatu SFRJ u Njujorku.


Učinjeni su znatni napori da se rad pronađe kako bi učestvovao na konkursu. Uzeto je u razmatranje i marta 1976. godine, Žiri za izbor idejnog rješenja je, nakon više sastanaka, izabrao konkursni rad pod šifrom „Cvjetovi”, arhitektice Svetlane Kane Radević kao prvonagrađeni. 


U prvoj fazi razmatranja idejnih rješenja prednost je bila data konkursnom radu pod šifrom „1975” Slobodana Boba Slovinića. Međutim, na kraju je ipak preovladalo mišljenje da je idejno rješenje „Cvjetovi” najprikladnije, ali i da je neophodno da autorka u daljoj projektnoj dokumentaciji izvrši izvjesne korekcije. Korekcije su se, prije svega, odnosile na povećanje visine figure „baklje” kako bi se postigla apsolutna prostorna dominacija tog elementa, kao i da se ispita mogućnost obogaćenja rješenja izvjesnim simboličkim figurama boraca i sl, u parternom dijelu.

Spomenik na Barutani izuzetno je umjetničko i arhitektonsko djelo, koje je podignuto kao izraz kolektivne memorije na pale borce za slobodu. Savršeno je uklopljen u prirodno okruženje i pokazuje izvanredno umijeće autorke da komunicira sa ambijentom stvarajući atrijum na otvorenom. Memorijal u obliku pet organizacionih cijelina, zauzima površinu od oko 1.410 metara kvadratnih i obuhvata prilazni plato sa stepenicama, sa kojih vodi staza do tri spomeničke cjeline koje su posvećene stradalnicima iz tri velika rata. Prva cjelina posvećena je poginulima u Balkanskim ratovima, druga rodoljubima stradalim u Prvom svjetskom ratu i treća žrtvama Drugog svjetskog rata.


Centralni spomenik visok je 12 metara i u obliku je šest istih i u vertikali stilizovanih elemenata koji formiraju jedinstveni oblik baklje, ispred koje se nalazi amfiteatar sa betonskim kružnim sjedištima. Na samom ulasku u kompleks nalaze se dvije kapije, a u sastavu spomen-kompleksa i nekoliko spomen-ploča sa tekstovima i uklesanim imenima poginulih Lješnjana u Balkanskom ratu (115 imena), Prvom svjetskom ratu (114 imena) i Drugom svjetskom ratu, gdje se iščitavaju imena narodnih heroja Jelene B. Ćetković i Milovana S. Čelebića, zajedno sa još 230 imena palih boraca.

Nakon 40 godina, spomenik na Barutani je restauriran 2020. godine od strane Ministarstva Kulture Crne Gore i vraćen mu pređašnji sjaj koji sa pravom zaslužuje.

Treba istaći, da se spomenik na Barutani, sa pravom našao među najpoznatijim djelima arhitektice Kane Radević i predstavljen na izložbi o jugoslavenskoj arhitekturi u jednom od najpoznatijih svjetskih muzeja moderne umjetnosti MoMA u Njujorku 2018. godine.  Riječ je o prvom predstavljanju izuzetnih djela vodećih arhitekata socijalističke Jugoslavije američkoj i međunarodnoj javnosti. Izložbu su obuhvatili  radovi samo nekoliko najvažnijih jugoslovenskih arhitekata, među kojima su Bogdan Bogdanović (1922-2010), Juraj Neidhardt (1901-1979), Svetlana Kana Radević (1937–2000), Edvard Ravnikar (1907-1993), Vjenceslav Richter (1917-2002) i Milica Šterić (1914-1998).

Takođe, poznati britanski časopis ‚‚Architectural Review‚‚ početkom 2020. godine objavljuje izuzetan tekst o stvaralaštvu Svetlane Kane Radević. Autor teksta navodi kako je stvaralaštvo ove vrsne arhitektice do kraja neistraženo, jer su izuzeti njeni radovi tokom studija na Master klasi Louis Kahna na Univerzitetu u Pensilvaniji, na kojem je bila najbolja, pa njeni radovi u Japanu, u tokijskom ateljeu Kishō Kurokawa, kao još mnoštvo njenog stvaralaštva.

 

 

Izvor: Knjiga arhitektice dr Slavice Stamatović Vučković „Spomenici II svjetskog rata u Crnoj Gori” i Ministarstvo Kulture Crne Gore.
Fotografije: Ministarstvo Kulture Crne Gore (Živimo kulturu) i Art Montenegro.

* Prenošenje i dijeljenje sadržaja sa portala Art Montenegro na druge medije (portale, sajtove, štampana izdanja...) dozvoljeno je samo uz odobrenje uredništva. Po odobrenju sadržaj je moguće dijeliti samo u cjelini, bez modifikovanja teksta uz napomenu da je sadržaj preuzet sa portala Art Montenegro i uz direktan link ka tekstu.

 

Podijeli ovaj članak
Pročitajte još