Tripo Kokolja - majstor baroka

Jedan od najvećih majstora baroka sa naših prostora Tripo Kokolja je rođen u Perastu, u Boki Kotorskoj u današnjoj Crnoj Gori, 28. februara 1661. godine. 

Nažalost o njegovom životu se danas vrlo malo zna, a ono što je poznato je da se školovao pod pokroviteljstvom svog mecene, takođe Peraštanina, nadbiskupa Andrije Zmajevića gdje je upoznao i proučio djela velikih majstora 16. i 17. vijeka.


Svojom prisutnošću i djelovanjem u Boki afirmisao je umjetničko stvaralaštvo u okolnostima kada su se granice Venecije i Turske mijenjale u neposrednoj blizini njegovog rodnog grada.


Ne smije se zaboraviti da je crkva Gospe od Škrpjela, zavjetno svetište peraške komune stradala u gusarskim napadima, ali posebno u potresu 1667. godine. Sigurno je sve to podstaklo nadbiskupa Andriju Zmajevića (Perast, 1628. - 1694.) da angažuje mladoga slikara da ostvari količinom i ikonografskim programom golem slikarski projekat u crkvi koja je Peraštanima bila najvažnije svetište.

Uočivši Tripov talenat za slikanje, Andrija ga je uputio na školovanje u Veneciju nakon čega se Tripo vratio u rodni Perast gdje je prvo radio na ukrašavanju crkve svetog Nikole i crkve Gospe od Rozarija – mauzoleja njegovog mecene.
Većinu svog relativno kratkog života od 52 godine Tripo je proveo u Boki Kotorskoj, gdje je i nastao veliki dio njegovog slikarskog opusa.
Najznačajnije njegovo djelo je unutrašnja dekoracija crkve Gospa od Škrpjela na istoimenom ostrvu ispred Perasta. Rad na oslikavanju je počeo 1684. i trajao je punih deset godina. Unutrašnjost crkve je ukrašena sa 68 slika na platnu u bogato pozlaćenim okvirima raznih oblika, koje pokrivaju veliki dio zidova i stropa.
Sa mnogo se opravdanja misli da je Kokolja Perast napustio nakon ubistva Vicka Bujovića 1709. godine jer je taj događaj narušio odnose u gradu prouzrokovane sukobom uticajnih porodica Bujović, Zmajević i Štukanović. Tu  napetost nije mogao izbjeći ni slikar jer je sa njima bio prijateljski i profesionalno povezan. A bio je i kum na vjenčanju Vicka i Jele Bujović. 
Na kupoprodajnom ugovoru iz 1702. potpisao se Trifon Cocoglia, a 1703. godine se spominje kao kum na vjenčanju V. Bujoviću, s kojim se 1705. zamijenio za kuću te se iz porodične, kraj crkve sv. Ivana, preselio u njegovu iznad crkve sv. Nikole. Poslije ubistva Vicka Bujovića, napuštio je na neko vrijeme Perast zbog nesigurnih okolnosti. Posljednje godine svog života proveo je na Korčuli slikajući ciklus slika sa apoteozom Sv. Dominika i dominikanskim svecima.
Nema podataka da je bio oženjen, ali prema peraškoj tradiciji, njegova unuka Jurja Kokolju posinila je porodica Krilović.
Dalji rad odveo ga je na Korčulu, a njegovim posljednjim djelom smatraju se slike koje je radio za dominikansku crkvu u Bolu na Braču. 

Ono po čemu se Kokolja danas najviše pamti, što je u umjetnost istočnog Jadrana uveo mrtvu prirodu i pejzažno slikarstvo.

Najviše je njegovih djela u Perastu, a osim onih sakralne tematike (oltarne i zidne slike, portreti svetaca) naslikao je portrete savremenika, autoportret, pejzažne kompozicije i mrtve prirode. Prekrivši oslikanim platnima zidne površine i kasetna polja stropa crkve Gospe od Škrpjela, ostvario je po veličini rijedak, ikonografski cjelovit, kompozicijski složen i umjetnički ujednačen barokni ciklus. On se sastoji od niza polja sa prorocima i sibilama u donjim dijelovima bočnih zidova, velikih kompozicija Smrt Bogorodice na južnom zidu, Prikazanje Marije u hramu i Silazak Duha Svetoga na sjevernom, Krunjenje Marijino iznad trijumfalnoga luka te Uznesenje Marijino u središtu stropa podijeljena okvirima od pozlaćenog i rezbarenog drveta na 45 polja u kojima su prizori iz njenog života, likovi evanđelista i crkvenih otaca, anđeli sa ružama i grbom grada Perasta te košare naslikane na drvenoj podlozi. Tim košarama sa cvijećem i voćem unio je mrtvu prirodu kao novu temu u dalmatinsko barokno slikarstvo.


Oslikao je freskama palatu Andrije Zmajevića, zvanu Biskupija, a u njoj su sačuvani na zidovima i svodu lođe ostaci likova anđela i porodičnog grba te pejzažnih veduta Boke i Venecije. U kapeli Biskupije izradio je fresku sa likovima sv. Andrije i sv. Katarine, a za obližnju grobnu kapelu Gospe od Rozarija prizore na drvetu ukrašene draguljima. 
1708. godine naslikao je na istočnom zidu svetišta crkve sv. Ane iznad Perasta iluzionistički retabl sa likovima sv. Ane, male Marije i sv. Venerande u središnjoj niši te sv. Katarine u lijevoj i sv. Lucije u desnoj. Na dnu freske je upisano: „U molitvach tvoiech spomenise od mene grescnica Tripo Cocoglia pitur molim“. 


Pripisuju mu se i djelomično istražene freske u crkvi Sv. nedjelje u Kumboru kraj Herceg-Novog, koje je naručio Bujović, a nastale su između 1704. i 1709. U dominikanskom samostanu u Dubrovniku čuva se njegova slika Gospa od Ružarija. U Hvaru mu se pripisuje oštećena slika iste tematike u crkvi Navještenja Marijina, a u Korčuli ciklus otajstva svetoga ružarija u dominikanskom samostanu i slika Poklonstvo pastira u crkvi sv. Roka. Glavne slike iz dalmatinskoga razdoblja izradio je 1712–13. na stropu ispod pjevališta dominikanske crkve u Bolu.

1709. godine, nakon ubistva njegovog kuma i prijatelja Vicka Bujovića, zbog lične nesigurnosti i atmosfere koja je vladala nakon toga u Perastu, odlazi na Korčulu gdje i umire 18. oktobra 1713. godine. 


U Muzeju grada Perasta čuva se njegov portret iz 1690. godine rađen uljem na dasci.

Zbog velike koločine vlage i soli, slike Tripa Kokolja u crkvi Gospa od Škrpjela bile su u veoma lošem stanju oko 1880. godine pa je grad Perast, kao patron svetišta, raspisao konkurs za restauraciju slika, na kome je pobijedio slikar iz Zadra Josip Rossi. Sve slike, osim one na stropu, prenesene su u Zadar u Rossijev atelje, gdje su za svotu od 2000 forinti restaurirane do 1885. godine. Nažalost, po povrtku slika utvrđeno je da su one vrlo loše restaurisane.

Djelovi teksta preuzeti: Opštinska javna ustanova „Muzeji” Kotor,  Hrvatski biografski leksikon,  Radoslav Tomić - Slikar Tripo Kokolja – povodom tristote obljetnice smrti (1713. – 2013.)

* Prenošenje i dijeljenje sadržaja sa portala Art Montenegro na druge medije (portale, sajtove, štampana izdanja...) dozvoljeno je samo uz odobrenje uredništva. Po odobrenju sadržaj je moguće dijeliti samo u cjelini, bez modifikovanja teksta uz napomenu da je sadržaj preuzet sa portala Art Montenegro i uz direktan link ka tekstu.

 

Podijeli ovaj članak
Pročitajte još
Prvo štampanje Gorskog vijenca
Previous

Prvo štampanje Gorskog vijenca

Leave review
I ako se Petar II Petrović Njegoš ubraja u pjesnik...
Read More
Dani fotografije u Tivtu
Next

Dani fotografije u Tivtu

Leave review
tivatphotodays@gmail.com
Read More