Meri Tiso (1761.- 1850) bila je poznati stvaralac voštenih figura, skulptura i osnivač po njoj nazvanog muzeja u Londonu.

Ostala je bez oca odmah nakon njenog rođenja a majka je otišla najprije u Bern, a zatim kod svoga brata dr Filipa Kurtisa (1741–1794) u Pariz, koji je radio kao tvorac voštanih figura.
U postupak rada je uputio i Meri koja je u njegovoj radnji upoznala madam Elizabetu, sestru francuskog kralja Luja XVI.
Ona je dotirala Merin rad što joj je omogućilo pristup dvoru u Versaju gdje je imala i svoj stan. Tamo je stvarala plastike glava visokog plemstva i njihove djece.
Između ostalih, ona je načinila glave Luja XVI, Marije Antoanete, revolucionara Dantona i Robespjera.
Francuska revolucija 1789. godine donijela je gubitak interesa za njene radove.

Njen stric je umire 1794. godine tako da je naslijedila cijelu zbirku voštanih figura.
Poslije godinu dana udaje se za inženjera Fransoa Tisoa sa kojim je imala dva sina (Josefa i Fransoa). Od supruga koji je bio alkoholičar se rastaje već 1800, a formalni razvod se desio 1809. godine.
Poslije potpisivanja Amijenskog mira 1802. godine Meri odlazi u Veliku Britaniju sa svim figurama.
Tokom 27 godina proputovala je cijelu Britaniju i sa uspjehom izlagala svoje radove. Njen sin Josef je postao njen saradnik i zajednički tvorac djela.
Godine 1835. uredila je madam Tiso u Baker stritu u Londonu kao stalni muzej voštanih figura i tri godine kasnije je napisala svoje memoare.
Njeno posljednje djelo je bila vlastita voštana figura 1842. godine nakon čega je predala muzej svojim sinovima.
Neke od figura koje je Meri Tiso lično napravila i dalje postoje.