Fernando Pessoa - Knjiga nespokoja

Fernando Pesoa (1888 — 1935) bio je portugalski pjesnik, esejista, astrolog i prevodilac. Smatra se najvećim pjesnikom portugalske književnosti dvadestog vijeka i jednim od najznamenitijih i najoriginalnijih pisaca svjetske književnosti. Pored portugalskog stvarao je i na engleskom jeziku. 

Na polju proze Pesoa je najpoznatiji po „Knjizi nespokoja”. Knjiga nespokoja važi za kamen temeljac evropskog modernizma, to je knjiga na kojoj je Pesoa radio čitav život i nikada je nije završio ostavljajući svojim brojnim tumačima da joj pronađu početak i kraj, da je sa svakim novim izdanjem preuređuju kao nedokučivu slagalicu života, bez mogućnosti da dobiju tačnu i konačnu verziju. Pesoino vanvremensko djelo upravo je to, neuhvatljiva istina stvari koja kao da nikada nije ni bila predodređena da se izgovori.

Odlomci iz "Knjige nespokoja"

Bog me je stvorio da budem dijete i ostavio me da cijelog života budem dijete. Ali zašto je onda dozvolio životu da me bije, da mi otima igračke i da me ostavlja samog u školskom dvorištu da gužvam svojim slabašnim ručicama plavu prljavu keceljicu, svu umrljanu suzama? Ako već ne mogu da živim bez nježnosti, zašto su mi je uskratili? Ah, kad god vidim na ulici neko dijete kako plače, neko dijete prognano od drugih, boli me, više od tuge tog djeteta, užas koji je prepatilo moje nespremno, iznureno srce. Boli me cijelom dužinom i širinom mog proživljenog života, i moje su one ruke koje gužvaju keceljicu, moja su ona usta izobličena od pravih suza, moja je ona slabost, ona samoća, a smijeh odraslih prolaznika koristi moju žalost kao svjetlost šibica ukresanih na osjetljivom tkivu moga srca... 

*    *     * 

Zatvaram, umoran, krila mojih prozora, isključujem spoljni svijet i uživam, na časak, u slobodi. Sjutra ću ponovo biti rob; ali sada, sam samcijat, bez potrebe za bilo kim, jedino strijepim da me nečiji glas ili prisustvo ne prekinu dok raspolažem svojom malom slobodom, trenucima uzvišenosti. Na stolici, zavaljen, zaboravljam život koji me tišti. Ne boli me više, izuzev što me je boljelo...