Jackson Pollock - otac akcionog slikarstva

Jackson Pollock (28. januar 1912 — 11. avgust 1956) bio je veliki američki slikar koji je stvorio svoja najznačajnija djela kao apstraktni ekspresionista, odnosno akcioni slikar, čiji je opus imao izuzetno snažan uticaj na modernu umjetnost 20. vijeka.

Najmlađi od petorice braće, Polok se rodio u gradiću Kodi, Vajoming, kao dijete farmera i domaćice i odrastao u Arizoni i Kaliforniji. Savremenici su za Polokov problematičan karakter - nekonvencionalno oblačenje, puštanje duge kose, koja nije bila primjerena dobrim mladićima u to vrijeme, i stalno opiranje autoritetima - razloge nalazili u majčinom uticaju. Naime, iako je sanjala da će joj sinovi postati umjetnici, nije im poklanjala niti dovoljno vremena, niti majčinske ljubavi. Osim toga, kako su se selili, Džekson ni u jednom gradu nije stigao naći dobre prijatelje. U prvih deset godina njegovog života, porodica se selila deset puta, svaki put u drugi grad.

Pohađao je Školu primijenjenih umjetnosti u Los Anđelesu u klasi profesora Frederika Džona Švankovskoga, ali je bio izbačen zbog tuče i konfliktnog ponašanja. U Njujork je otišao 1930. godine, slijedeći svog brata, Čarlsa Poloka i obojica su studirali u klasi slikara Tomasa Harta Bentona (Art Students League). 

Poput mnogih mladih slikara, Polok je u to doba tražio sopstveni put, ali ga nije nalazio. Ali, zato je našao ljubav: 1936. je na nekoj zabavi upoznao četiri godine stariju umjetnicu Leonoru Krasner, jevrejku ruskog porijekla.

Iako je njihov prvi susret bio potpuni fijasko, Polok se nije predavao dok je nije osvojio. Njegovi prijatelji nisu se mogli načuditi toj zaluđenosti: Leonora Krasner bila je toliko nepoželjne spoljašnosti da su je ostali muškarci zaobilazili u širokom luku. Ali, Poloku je bila neodoljivo privlačna. Na prvom susretnu pozvao ju je na ples, a zatim ju je upitao tako glasno da su se sve glave okrenule: - Da li biste se poseksali sa mnom?

Nedugo potom njih dvoje su počeli da žive zajedno. U to doba Leonora Krassner je promijenila ime u Li Krasner. "Svom Poloku", kako ga je zvala, pomogla je tako što ga je uvela u umjetničke krugove i upoznala s uticajnim mecenama i kritičarima. Uz njenu pomoć Polok je održao prvu samostalnu izložbu 1943. u galeriji The Art of This Century u Njujorku. Vlasnica galerije bila je Pegi Gugenhajm, nećakinja bogataša Solomona Gugenhajma, po kojem je nazvan Muzej umjetnosti Gugenhajm na Menhetnu. Pegi Gugenhajm je smatrala da je ona najzaslužnija za "otkrivanje" Poloka i do kraja života polagala je prava na njegova djela, sukobljavajući se sa Li Krasner.

Iako se njegovo ime sve češće spominjalo kad bi se poveo razgovor o "mladim slikarima koji obećavaju", Polok je bio sve depresivniji. I kao mladić je patio od depresije, a sad je sve češće zapadao u beznadežna stanja, pojačavana dugotrajnim opijanjima, zbog čega se nekoliko puta psihijatrijski liječio.

U oktobru 1945. Polok i Li Krasner su se vjenčali. Iako je uvjek bila stroga kritičarka njegovog rada, zanemarila je svoju karijeru i sve svoje vrijeme posvetila suprugu. Ohrabren, on je slikao sve više i sve bolje, te je, kao nikad dotad, počeo tražiti sopstveni stil. Pronašao ga je, kažu neki, sasvim slučajno. Prilikom oslikavanja nekog murala, zagledao se u kapi boje koje su s kista padale na pod i oduševio se onim stoje nastalo. “Takva slika živi svojim životom”, tvrdio je, te je odlučio da pokuša da napravi sliku na isti način.

Po podu je počeo postavljati ogromna platna i po njima izlivao i nanosio boje, ponekad ih miješajući sa materijalima poput pijeska ili smrvljenog stakla. Za slikanje je, osim šake i zgloba, koristio cijelo svoje tijelo, uz samo jedno pravilo: kistove, palete i ostali slikarski alat izbačio je iz upotrebe te se počeo služiti štapovima, zidarskim kašikama i kuhinjskim noževima. Djela nastala tehnikom kapanja prikazana su prvi put na izložbi u galeriji Beti Parsons, 1949. godine.

Nova slikarska tehnika zaintrigirala je i publiku i stručnjake, pa iako su mnogi konzervativni kritičari tvrdili kako "to što on radi - nije slikarstvo", čak je i ugledni časopis Lajf objavio o njemu veliki afirmativan tekst pod naslovom "Da li je on najveći živi slikar u Americi?"

Na jesen 1950. Polokov ljekar dr Edvin H. Heler, za koga je bio neizmjerno vezan, poginuo je u saobraćajnoj nesreći. Smrt čovjeka koji ga je najduže uspijevao držati podalje od alkohola strahovito ga je pogodila. Prekinuo je apstinenciju i - to je bio početak njegovog kraja. Iako se iste godine pridružio grupi avangardnih umjetnika pod nazivom The Irascibles, koji su potpisali protest protiv izložbene politike Umjetničkog muzeja Metropoliten, Polok se sve manje posvjećivao slikarstvu. Po cijele dane je pijančio u Cedar Baru Menhetn gdje je upoznao i Rut Klingman, umjetničku konkubinu i svoju buduću ljubavnicu.

U ljeto 1956. zbog njegovog ponašanja Li je odlučila da na nekoliko nedjelja ode u Pariz. Rut Klingman se odmah doselila kod Poloka. Vjerovala je da će se on razvesti i oženiti njome, pa im je već počela organizovati zajednički život. Najčešće ih je posjećivala njena najbolja prijateljica, Edit Metzger. Ona je i autorka fotografije snimljene na poslednji dan Polokovog života, 11. avgusta 1956. godine, na kojoj Rut Klingman u kupaćem kostimu sjedi u krilu Poloku. Na veče toga dana trio je krenuo u obilazak krčmi. Kad su se vraćali kući, pijani Polok zaustavio je automobil nasred raskrsnice i kazao kako se ne osjeća dobro. Ubrzo se pored njih zaustavio policajac, ali prepoznao je poznatog slikara i očito impresioniran produžio svojim putem, i ne opomenuvši ga.

Polok je nastavio da vozi nazad prema Springsu, ali je pijan, tačno u 22 sata i 15 minuta, na Fajrplejs Roudu, nedaleko od njegovog imanja u Ist Hemtonu, sletio sa puta i udario u drvo. On i Edit Metzger ostali su na mjestu mrtvi, a Rut Klingman bila je teško povrijeđena. Kad joj je telefonom u Pariz javljeno da je Polok mrtav, Li Krasner počela je histerično da viče. Tek nakon povratka iz Evrope čula je sve detalje događaja, ali smogla je snage da sama organizuje sahranu.
Li Krasner umrla je 1984. godine, u 75. godini života. Sahranjena je samo nekoliko metara od supruga, na zelenoj livadi groblja Grin River u Springsu, Njujork. Njihove grobove označavaju dvije stijene.

Polokova slika "Broj 5, 1948" novembra 2006. prodata je za 140 miliona dolara i time postala najskuplja slika svih vremena.

O slikarevom životu je 2000. godine snimljen fenomenalan film “Polok”. Za njega je napisao scenario, režirao ga i glumio glavnu ulogu Ed Haris. Ako već niste, obavezno pogledajte ovaj film.