
Ispred Memorijalnog centra Abraham Linkoln u Vašingtonu izgovorene su tri čuvene riječi: „Ja imam san", koje je 28. avgusta 1963. godine izgovorio Martin Luter King mlađi, čiji se rođendan slavi kao nacionalni praznik.
Uz govore američkih predsjednika Abrahama Lincolna i Franklina Roosevelta ovaj govor je ušao u antologiju govora SAD. Govor, koji se smatra jednim od ključnih trenutaka američkog pokreta za građanska prava i koji se zalaže za jednakost crnaca i bijelaca, održan je na stepenicama Linkolnovog memorijalnog kompleksa pred više od 250 000 ljudi.
"Sanjam da će jednog dana ovaj narod ustati i živjeti ono u šta vjeruje: da su svi ljudi po rodjenju jednaki. Sanjam da će jednog dana na crvenim brežuljcima Georgie sinovi bivših robova i sinovi bivših robovlasnika biti sposobni sjediti zajedno, za istim bratskim stolom.
Imam san da će jednog dana i sama država Mississippi, u kojoj vlada nepravda i koja s plamenom ugnjetavanja živi svojim punim bićem, imam san da će se i ta država jednog dana pretvoriti u oazu slobode i pravednosti.
Imam san da će jednog dana Alabama sa zlokobnim rasistima, sa svojim guvernerom s čijih usana su silazile riječi kao „intervencija“ i „anuliranje rasne integracije“…, da će tačno tamo u Alabami jednoga dana mali crni dječaci i male crne djevojčice pružiti ruke malim bijelim dječacima i djevojčicama kao braći i sestrama.
Sanjam da će moje četvoro djece jednoga dana živjeti u društvu koje ih neće prosuđivati po boji kože, nego po njihovom karakteru. O tome danas sanjam.
Ja imam san da će se jednoga dana uzdignuti sve doline, a svi bregovi i planine da će se smanjiti. Da će se bregovita mjesta poravnati, a neravna ispraviti. I dobrota Gospodara biće svima vidljiva i svako će je spoznati. To je naša nada. S ovim uvjerenjem vratiću se natrag na jug. S ovim uvjerenjem biću sposoban od brijega očajanja načiniti kamen nadanja. S ovim uvjerenjem mi ćemo biti sposobni nesklad naše nacije pretvoriti u zvukove predivne simfonije.

Martin Luther King Junior smarta se inicijatorom i vođom borbe za ljudska prava američkih crnaca tokom 60-tih godina prošlog vijeka. Rođen je 15. januara 1929. godine u Atlanti,a ubijen je 4. aprila 1968. hicem iz snajpera na balkonu hotelske sobe u Memphisu.
Za vrijeme njihovog rada, proputovao je više od million kilometara i održao 208 govora. Samo dan ranije King je održao svoj posljednji govor. Te olujne aprilske noći u hramu Mejson u Memfisu govorio je pred 2.000 ljudi. Govor doktora Kinga se zapravo nije odnosio na štrajk, koji je pomenuo tek nakon 11 minuta, već na borbu za građanska prava i slobodu i na njegovu ulogu u njoj.
Govor koji će ući u istoriju i zbog skoro proročanskih riječi koje kao da su predvidjele događaje koji će uslijediti. Ostaje vječno pitanje, da li je Martin Luter King predvidio svoju smrt!?
“Kao i svi, i ja bih želio dug život. Dugovječnost ima svoju prednost. Ali sada ne brinem o tome. Samo želim da izvršavam Božju volju. A on mi je dopustio da se uspnem na planinu. I pogledao sam preko. I vidio sam obećanu zemlju. Možda ne dođem tamo sa vama. Ali želim da znate noćas, da ćemo mi, kao narod, doći u obećanu zemlju.
I zato sam večaras srećan! Ne brinem ni zbog čega. Ne bojim se nijednog čovjeka. Moje oči su vidjele slavu dolaska Gospodnjeg.”