Mischa Maisky - virtuoz na violončelu

Mischa Maisky je jedan od vodećih violončelista na svijetu. Kada Maisky svira violončelo, to je cijelom dušom i svim srcem. Maisky gori za romantiku, kao muzičar i kao osoba.

"Ako želite doprijeti do srca ljudi, morate sami doći iz srca. Nije dovoljno stvarati muziku glavom ili rukama."

Maisky je rođen 1948. u Rigi, obrazovan u Rusiji i Izraelu. Muzika je tradicija u porodici Miše Majskog. Njegov stariji brat i njegova sestra sviraju violinu i klavir; njegova kćerka Lilly (1987) je pijanistkinja, a sin Sascha violinista. Maisky je sa osam godina započeo časove violončela, formirajući porodični trio sa svojim bratom i sestrom. Školovanje je započeo u Dječjoj muzičkoj školi u Rigi, zatim na Konzervatorijumu u Rigi, a sa sedamnaest godina otputovao je u Lenjingrad kako bi tamo nastavio studije. Kasnije ga je Rostropovič pozvao da studira s njim u Moskvi.


“Odrastao sam u izuzetno muzikalnoj porodici, iako moji roditelji zbog okolnosti nisu mogli postati muzičari. Moja starija sestra je pijanistkinja, stariji brat je bio muzikolog i orguljaš. Od kada sam počeo da čujem u majčinom stomaku, bio sam okružen muzikom. Muzika mi je bila poput vazduha. Moja majka je bila odlučna da barem jedno dijete postane "nešto normalno", a ne muzičar. Ali bio sam sve samo ne normalan. Imao sam osam godina kada sam najavio da ću postati violončelista. Svi su mislili da sam lud. Bio sam hiperaktivno dijete, niko nije mogao zamisliti da mogu mirno sjedjeti više od pet minuta.”

Miša Majski je jedini violončelista na svijetu koji je studirao kod Mstislava Rostropoviča i Gregora Piatigorskog. 
Rostropovič je pohvalio Majskog kao "... jednog od najistaknutijih talenata mlađe generacije violončelista. Njegovo sviranje kombinuje poeziju i izuzetnu delikatnost sa velikim temperamentom i briljantnom tehnikom."


Nakon zatočeništva u radnom logoru Gorki zbog kupovine magnetofona na crnom tržištu, vilončelo je zamijenio lopatom i teškim radom. Nakon vojnog roka bilo mu je dozvoljeno da emigrira u Izrael. 
Godine 1972. gradonačelnik Jerusalima uspio je u njegovo ime pribaviti novac za odlazak u SAD, gdje su ga angažovali Daniel Barenboim i Zubin Mehta na turneji sa Izraelskom filharmonijom. Nakon koncerta u Carnegie Hallu sa Simfonijskim orkestrom u Pittsburghu pod vodstvom Williama Steinberga, Maiskyju je iza pozornice prišao gospodin u invalidskim kolicima koji je bio toliko impresioniran njegovim sviranjem da mu je poklonio izvanredno, Montagnana violončelo! 


U novije vrijeme Maisky je izveo repertoar duo sonata s pijanistkinjom Marthom Argerich. Napravio je preko pedeset snimaka sa izdavačkim kućama EMI i Deutsche Grammophon, osvojivši Grand Prix du Disque za svoje Bach Cello Suites 1985. 
Kao ekskluzivni izvođač Deutsche Grammophon -a u posljednjih 25 godina snimio je preko 30 snimaka sa orkestrima poput Bečke i Berlinske filharmonije, Londonske simfonije, Izraelske filharmonije, Orkestra u Parizu, Orfeja i Kamernog orkestra Evrope i drugih.

Jedan od vrhunaca u njegovoj karijeri bila je 2000. godina – koja je bila posvećena Bahu. Bila je to veličanstvena svjetska turneja sa preko 100 koncerata. Da bi izrazio duboko divljenje prema ovom velikom kompozitoru, Mischa Maiski je po treći put snimio Bachove solo suite.


Pet puta je nagrađivan prestižnom nagradom Akademije u Tokiju, tri puta Echo Deutscher Schallplattenpreis, Grand Prik du Diskue u Parizu i Diapason d'Or godine, kao i prestižnim nominacijama za Gremi.


Majski je zaista muzičar svjetske klase i gotovo nezaobilazan gost svih velikih međunarodnih festivala. Sarađivao je sa dirigentima kao što su Leonard Bernstein, Charles Dutoit, Carlo Maria Giulini, Lorin Maazel, Zubin Mehta, Riccardo Muti, James Levine, Vladimir Ashkenazi, Giuseppe Sinopoli i Daniel Barenboim.
Učestvovao je sa gotovo svim velikim svjetskim imenima, poput: Martha Argerich, Radu Lupu, Nelson Freire, Evgeni Kissin, Lang Lang, Peter Serkin, Gidon Kremer, Iuri Bashmet, Vadim Repin, Makim Vengerov, Joshua Bell, Julian Rachlin i Janine Jansen…


Miša Majski je uvijek sa oduševljenjem dočekan u Londonu, Parizu, Berlinu, Beču, Njujorku i Tokiju i svim velikim muzičkim centrima širom svijeta. Energičan, izuzetno duhovit Majski je na sceni je poznat po svojim šarenim košuljama jer ne voli odijela. Kaže da se u njima osjeća kao pingvin!


Majski sebe smatra građaninom svijeta:


„Sviram italijansko violončelo sa francuskim i njemačkim gudalom, austrijskim i njemačkim žicama, ćerka mi je rođena u Francuskoj, najstariji sin u Belgiji, srednji u Italiji i najmlađi u Švajcarskoj, vozim japanski automobil, nosim švajcarski sat, indijsku ogrlicu i svuda se osjećam kao kod kuće gdje ljudi cijene i uživaju u klasičnoj muzici. "

Ivan Jovović

* Prenošenje i dijeljenje sadržaja sa portala Art Montenegro na druge medije (portale, sajtove, štampana izdanja...) dozvoljeno je samo uz odobrenje uredništva. Po odobrenju sadržaj je moguće dijeliti samo u cjelini, bez modifikovanja teksta uz napomenu da je sadržaj preuzet sa portala Art Montenegro i uz direktan link ka tekstu.

 

Podijeli ovaj članak
Pročitajte još