Oproštajno pismo Virdžinije Vulf

Virdžinija Vulf (1882 – 1941) engleski romanopisac, kritičar i esejista i jedan od najvećih pisaca 20. vijeka, bila je jedan od ključnih autora narativnog modernizma i osnivač feminističke književne kritike.


Godine 1912. Virdžinija se udaje za izdavača, pisca i društvenog aktivistu Leonarda Vulfa. Uskoro objavljuje svoj prvi roman, The Voyage Out, 1915. godine, kojim nije ostavila poseban utisak, ali je postavio neke od njenih dominantnih tema i vidova izraza. Poslije još dva romana (Noć i dan, 1919. i Jakovljeva soba, 1922), slijede velika ostvarenja književnog modernizma: romani Gospođa Dalovej (1925), Ka svjetioniku (1927) i Talasi (1931), te zbirke eseja i književnih kritika, Sopstvena soba (1929) i Tri gvineje (1938).

Poslije dva teška nervna sloma i nekoliko “lakših”, nakon užasnih događaja prvog svjetskog rata koji je jedva preživjela i na pragu drugog, udarci koje joj je zadao život bili su toliko bolni da se odlučila da svoj život okonča. Napunila je džepove kaputa kamenjem i prosto ušetala u rijeku koja je tekla nedaleko od njihove porodične kuće.

Virdžinija Vulf oduzela je sebi život 28. marta 1941. a pred samu smrt smogla je snage i za sobom ostavila još nekoliko rečenica, oproštajno pismo upućeno suprugu Leonardu Vulfu. Ovim pismom je dala definiciju ljubavi koju je osjećala prema svom suprugu, boreći se sa strašnim strahovima i s potrebom da ga poštedi.

"Najdraži,


Ubijeđena sam da ludim. Ne možemo da prolazimo kroz još jedan strašan period. Ovaj put se neću oporaviti.
Počinjem da čujem glasove i ne uspijevam da se skoncetrišem. Dakle, uradiću ono što mi izgleda kao najbolje rješenje.
Pružio si mi najveću moguću sreću. Bio si po svakom pitanju najbolji muškarac. Ne vjerujem da je dvoje ljudi moglo biti srećnije, dok se nije pojavila ova užasna bolest. 
Ne mogu više da se borim s tim, znam da ti remetim život i da bi bez mene mogao da radiš. I moći ćeš, znam to. Vidiš da ne uspijevam čak ni ovo da napišem kako treba. Ne mogu da čitam.
Ono što želim da kažem je da ti dugujem svu svoju životnu sreću. Bio si beskrajno strpljiv sa mnom i nevjerovatno dobar. Želim to sve da kažem, a to svi već znaju.
Da je neko mogao da me spase, to bi bio ti.
Napustilo me je sve osim uvjerenosti u tvoju dobrotu. Ne mogu nastaviti da ti kvarim život. Mislim da dvoje ljudi ne mogu biti srećniji nego što smo mi bili.


V."
 

* Prenošenje i dijeljenje sadržaja sa portala Art Montenegro na druge medije (portale, sajtove, štampana izdanja...) dozvoljeno je samo uz odobrenje uredništva. Po odobrenju sadržaj je moguće dijeliti samo u cjelini, bez modifikovanja teksta uz napomenu da je sadržaj preuzet sa portala Art Montenegro i uz direktan link ka tekstu.

 

Podijeli ovaj članak
Pročitajte još
Previous

"Žena na prozoru" Salvadora Dalija

Leave review
Dalijeva sestra pojavljuje se i na drugim savremen...
Read More
Next

"Makadam" - nezaboravna grupa

Leave review
Pjesmu posvećenu Crnoj Gori “Moj cvijet iz kamena”...
Read More