Tomas Man – Čarobni brijeg

Tomas Man, jedan od najvećih njemačkih pisaca svih vremena, rodio se u Libeku 6. juna 1875 u trgovačkoj porodici, kao drugo dijete. U djetinjstvu nije mnogo obećavao, jer je u osnovnoj školi ponavljao dva razreda. Već kao devetnaestogodišnjak, 1894. godine, objavljuje prvu pripovijetku, pokazujući tako svoj umjetnički dar. Man je brzo shvatio da je pisanje njegovo pravo zanimanje pa će poslije prve zbirke pripovjetki „Mali gospodin Fridman” (1896) već 1901. objaviti prvi tom romana „Budenbrokovi”, koji je jedno od njegovih najznačajnijih djela, u određenoj mjeri inspirisano istorijom piščeve porodice.

Početkom 20. vijeka Man se nastanjuje u Minhenu, a 1904. ženi se Katjom Pringshajm, ušavši tako u jednu od najuglednijih minhenskih porodica. Njegova književna slava vrtoglavo raste, sve do Prvog svjetskog rata.
 Poslije rata vraća se peru, da bi 1924. objavio „Čarobni brijeg”, a 1929. dobio Nobelovu nagradu „za svoj veliki roman „Budenbrokovi”
Drugi svjetski rat ispisaće novo poglavlje u životu Tomasa Mana. Predosjetivši strahote nacizma on već 1933. zauvjek napušta Njemačku. Pet godina živi u Švajcarskoj, a zatim u Americi. U Švajcarsku se vraća 1952. i u njoj ostaje do kraja života.

Nakon tronedjeljnog boravka u Davosu tokom ljeta 1912. godine, Tomas Man je dobio inspiraciju za svoje, vjerovatno, najbolje djelo – „Čarobni brijeg” (1924). Ovo je jedno od najpoznatijih i najuticajnijih djela njemačke književnosti u 20. vijeku. 
Roman raspravlja o velikim pitanjima epohe i Mana prikazuje kao velikog mislioca koji duboko tumači svoje vrijeme. Radnja romana se dešava u Davosu, u deceniji koja prethodi Prvom svjetskom ratu. Hans Kastport je 23-ogodišnji inženjer parobrodarstva koji je došao u sanatorijum po preporuci svog ljekara i ujedno u tronedjeljnu posjetu svom rođaku Joahimu Cismenu. Navikava se na njihov način života i njihove običaje, stiče prva poznanstva i prve simpatije. Ljudi iz sanatorijuma samo naizgled vode običan život bolesnika a u stvari predstavljaju sliku bolesne Evrope pred Prvi svjetki rat.

Čarobni brijeg - odlomci


“Svijest kao senzibilnost budila se, nesumnjivo, do izvijesnog stepena već u najnižim, najprimitivnijim oblicima života, prvu pojavu svjesnih zbivanja nemoguće je vezati za bilo kakvu tačku njegove opšte ili individualne istorije, samu svijest usloviti, recimo, postojanjem nervnog sistema. Najniži životinjski oblici nemaju nervni sistem, da i ne govorimo o velikom mozgu, pa ipak se niko ne usuđuje da im odrekne sposobnost da osjećaju nadražaj. Sem toga život se može opiti, baš sam život, ne samo naročiti organi osjetljivosti koje je izgradio, ne samo živci. Privremeno se može ukloniti nadražljivost svake žive materije, kako u biljnom tako i u životinjskom svijetu, pomoću hloroforma, hloralnog hidrata ili morfijuma mogu se narkotizirati jaja i semeglavci. Prema tome, svijest o sebi je prosto funkcija organske materije podešene da živi, i na višem stupnju ta funkcija se obrće protiv samog njenog nosioca, postaje težnja da se dokuči i razjasni taj fenomen – težnja života da sazna sebe, puna nade i bez ikakve nade, rivenje prirode u samu sebe, u krajnjoj liniji uzaludna težnja, pošto se priroda ne može sadržati u saznanju, pošto život, na kraju krajeva, ne može da prisluškuje samog sebe.”


“Što je život? Niko to nije znao. Nikome nije poznat onaj prirodni trenutak u kome nastaje i kad se užiže. Počevši od trenutka ništa u oblasti života nije neposredno, bez uzroka, ili sa nedovoljno uzroka, ali sam život izgleda neposredan, bez uzroka.”


“Što je vrijeme? -Tajna - nematerijana i svemoćna. Uslov svijeta pojava; kretanje povezano i pomiješano sa postojanjem tijela u prostoru i njihovom kretanjem. Ali, zar ne bi bilo vremena da nema kretanja? Ni kretanja da nema vremena? Upitaj se samo? Je li vrijeme funkcija prostora? Ili obrnuto? Ili su oboje identični? Dobro se pripitaj! Vrijeme je aktivno, ono ima glagolsko svojstvo, ono urodi plodom. Kakvim plodom? Promjenom! Sada nije tada, ovdje nije tamo, jer izmedju jednog i drugog leži kretanje. Ali pošto je kretanje, kojim se mjeri vrijeme, kružno i u sebi zatvoreno, onda takvo kretanje i takvu promjenu možemo gotovo s istim pravom smatrati kao mir i nepokretnost; jer se tada stalno ponavlja u sada, tamo u ovdje. Pošto, dalje konačno vrijeme i ograničen prostorni uz najočajnije naprezanje čovjek ne može sebi da predstavi, on je odlučio da vrijeme i prostor "zamišlja kao vječne i beskonačne" , smatrajući očevidno da ovo polazi za rukom, ako ne sasvim dobro, ipak nešto bolje. Ali, zar ovo uvodjenje vječnog i beskonačnog , sa gledišta logike i računice, ne znači uništenje sveg ograničenog i konačnog, njihovo relativno svodjenje na nulu?  Da li je u vječnom moguće nizanje jednog za drugim, a u beskonačnom postojanje jednog pored drugog? Po nuždi prihvatimo vječno i beskonačno, kako se s tim slažu pojmovi: udaljenost, pokret, promjena, pa i samo postojanje ograničenih tijela u svemiru? To se svakako pripitaj!”

* Prenošenje i dijeljenje sadržaja sa portala Art Montenegro na druge medije (portale, sajtove, štampana izdanja...) dozvoljeno je samo uz odobrenje uredništva. Po odobrenju sadržaj je moguće dijeliti samo u cjelini, bez modifikovanja teksta uz napomenu da je sadržaj preuzet sa portala Art Montenegro i uz direktan link ka tekstu.

 

Podijeli ovaj članak
Pročitajte još
Pučini posvetio “Madame Butterfly” kraljici Jeleni Savojskoj
Previous

Pučini posvetio “Madame Butterfly” kraljici Jeleni Savojskoj

Leave review
Kraljica Jelena je umrla u osamdesetoj godini živo...
Read More
Richard Avedon
Next

Richard Avedon

Leave review
Richard Avedon, jedan od najuticajnijih modnih fo...
Read More