Čak ni rođenje budućeg umjetnika nije bilo trivijalno. Do trenutka njegovog rođenja, njegov otac Flaminio Modigliani, trgovac drvetom i ugljem iz Livorna, proglasio je bankrot. Kada je njegova supruga Eugenia trebala postati majka po četvrti put baš sa Amadeom, sudski izvršitelji su došli da zaplijene njihovu imovinu.

Dječak je bio prilično bolešljiv: prvo je obolio od pleuritisa, a zatim od tifusa. Tokom napada jake groznice i dugog liječenja Amadeo se zainteresovao za slikarstvo. Oduševljeno je pričao o slikama italijanskih klasika i govorio o svom pozivu da stvara njihovim primjerom. Roditelji su bili toliko srećni oporavkom od smrtonosne bolesti da su mu dozvolili da napusti školu sa 14 godina i upiše se u privatni umjetnički atelje Guglielmo Micheli, gdje je Modigliani postao najmlađi učenik.

Dvije godine kasnije, saznalo se za njegovu tuberkulozu, koja ga je mučila do kraja života. Uprkos lošem zdravlju, upisao se u Slobodnu školu slikanja aktova u Firenci, a kasnije je otišao u Veneciju da studira na Institutu likovnih umjetnosti. Godine 1906. Modigliani se preselio u Pariz gdje je uronio u ponor boemskog života koji su mnogi progresivni umjetnici tog vremena vodili u francuskoj prijestolnici.

Gradski način života ozbiljno je progutao Amedea: alkohol i hašiš postali su njegovi stalni pratioci. Pomagali su mu da se odvrati od siromaštva i osjećaja neispunjenosti , koji je umjetnik trajno osjećao jer su se malo kome sviđale njegove slike, jedva ih je prodavao, a nije imao dovoljno zdravlja ni sredstava za svoju strast prema skulpturi. Međutim, privlačan izgled i lijepi maniri učinili su Modiglianija privlačnim u očima žena. Pripisivalo mu se nekoliko blistavih afera sa najljepšim damama Pariza.

Amedeo i Jeanne su se upoznali 1917. godine u boemskim umjetničkim krugovima Montparnassea u Parizu. On je imao 33 godine, a ona samo 19. Modigliani, već etablirani umjetnik poznat po svom prepoznatljivom stilu i bogatom opusu, privukao je Jeanneinu pažnju svojom umjetničkom briljantnošću i magnetskom harizmom.

Kako je vrijeme prolazilo, Modiglianijevi sastanci sa Jeanne postajali su sve češći. Ona je postala njegov glavni model i pozirala je za brojne portrete, jer ga je strastveno privukle njene nježne crte lica i eterična ljepota. Modiglianijev jedinstveni stil – u kombinaciji s Jeanneinim gracioznim izgledom – doveo je do stvaranja nekih od njegovih najznačajnijih djela. Tokom tri godine, naslikao je više od dvadeset njenih portreta. 

Dana 29. novembra 1918. godine, Jeanne je rodila kćerku, koja je dobila ime po svojoj majci. Ipak, njihova ljubavna veza nije bila bez izazovna. Modiglianijev turbulentni način života, obilježen siromaštvom, zloupotrebom droga i stalnim povlačenjem iz svijeta umjetnosti, stvorio je nestabilno okruženje za njihovu vezu. Uprkos tim poteškoćama, Jeanne je ostala žarko odana svom Amédeu, pružajući mu snažnu podršku.

Godine 1919. tragedija je pogodila njihove živote: Amadeu je uznapredovala tuberkuloza i nakon kraćeg vremena umire. U jutro 25. januara , Jeanne je otišla u bolnicu da posljednji put vidi svog pokojnog ljubavnika. Dugo je stajala pored tijela Modiglianija u potpunoj tišini, a zatim se udaljila od njega, ne skidajući pogled sa njega. Otac ju je nagovorio da nakon toga ode u kuću svojih roditelja, gdje bi se mogli brinuti o njoj. Tamo je Jeanne šutjela, ne prolivši ni jednu suzu. Tokom noći, njen brat André je posjećivao njenu sobu i svaki put bi zatekao Jeanne kako zamišljeno stoji pored prozora. U 4 sata ujutro, Jeanne, koja je bila u devetom mjesecu trudnoće (očekivali su svoje drugo dijete), izvršila je samoubistvo skočivši sa prozora.

Modigliani je sahranjen 27. januara na jevrejskom groblju Père Lachaise pred velikom gomilom ljudi: njegovih prijatelja , umjetnika i običnih pariških građana.
Jeannina sahrana održana je sljedećeg dana u gotovo potpunoj tajnosti: na udaljenom groblju Banier, u prisustvu samo najbližih rođaka. Njena porodica je krivila Modiglianija za smrt njihove kćerke i protivila se tome da budu sahranjeni jedno pored drugog. Ali 10 godina kasnije, na insistiranje umjetnikove rodbine, Jeannini posmrtni ostaci su ipak prebačeni na groblje Père Lachaise pored svoje velike ljubavi.

Njihova ćerka, Jeanne Modigliani je ostala siroče sa samo 14 mjeseci. Usvojila je tetka, umjetnikova sestra I odvela u očevu domovinu u Italiji. Poput Amedea , djetinjstvo je provela u Livornu u porodici svojih baka i djeda. Jeanne je diplomirala na Fakultetu istorije umjetnosti u Firenci. Tokom Drugog svjetskog rata pobjegla je u Pariz, bježeći od progona zbog svojih jevrejskih korijena I učestvovala u francuskom Pokretu otpora. Nakon rata , posvetila se istraživanju života i djela svog oca i 1958. godine napisala je knjigu Modigliani: Čovjek i mit. Jeanne je umrla u Parizu 1984. godine.