Click Here And Start TypingZatvaram, umoran, krila mojih prozora, isključujem spoljni svijet i uživam, na časak, u slobodi. Sjutra ću ponovo biti rob; ali sada, sam samcijat, bez potrebe za bilo kim, jedino strijepim da me nečiji glas ili prisustvo ne prekinu dok raspolažem svojom malom slobodom, trenucima uzvišenosti. Na stolici, zavaljen, zaboravljam život koji me tišti. Ne boli me više, izuzev što me je boljelo…